Pozdrav svima!
Ja sam Tomislav Perko – putnik, putopisac, i nesuđeni osvajač najboljeg posla na svijetu.
Nakon gotovo pet godina putovanja po pet različitih kontinenata, legao sam na ležaljku u jednom ribarskom selu na obali Ekvadora, i bacio se na pisanje knjige.
Bio sam odlučan u namjeri da sve što znam o putovanjima stavim na jednu hrpu, i time odgovorim na pitanja koja mi mnogi već godinama postavljaju:
- Kako je moguće putovati gotovo besplatno?
- Koliko je moj način putovanja siguran?
- Koji su mi najgori, a koji najljepši trenuci na cesti?
- Na koji se način može zaraditi putujućI?
- Kako pronaći sponzore?
- Kakve su reakcije roditelja i okoline?
- Zašto uopće putujem?
Pošto je na sva ta pitanja nemoguće odgovoriti jednostavno, kratko i sažeto, krenuo sam odgovarati na jedini mogući način – prepričavanjem svoje životne priče. Na puno opširniji, iscrpniji i intimniji način od onog kojim sam godinama dijelio svoje priče s ekipom preko fejsbuka, bloga i jubitoa.
Pisao sam o studentskim danima, o vremenu kad sam imao cijenjeni i odlično plaćeni posao brokera, o naizgled bezizlaznim financijskim problemima, o preokretanju života naopačke, o prvim upućivanjima na cestu s ruksakom na leđima, te o pronalaženju puta kojeg ću slijediti idućih godina – putujući.
Pisao sam o autostopu po nebrojenim državama, spavanju u domovima neznanaca, kampiranju pored ceste, hranjenju po supermarketima i ispijanjima pivi na klupicama, volontiranju, brojnim anegdotama koje su me zadesile na putu, prirodnim ljepotama koje su me ostavljale bez daha, i o predivnim ljudima koje sam susretao usput.
Pisao sam o ljubavi.
Iako je prvotni plan bio da knjiga prvenstveno govori o mom posljednjem, najvećem i najdužem putovanju – 1000 DANA LJETA, došavši do sto-i-neke stranice shvatio sam da s tom tematikom još nisam ni započeo, da se toliko toga ima za ispričati o svemu što je njemu prethodilo.
A kako ljetu prethodi proljeće, i kako je to razdoblje također trajalo (otprilike) tisuću dana, knjiga je dobila svoj očiti naziv: 1000 DANA PROLJEĆA.
I ta je knjiga, sada, nakon četiri mjeseca prisjećanja, pisanja, brisanja, uređivanja – konačno gotova.
Zašto vam pišem sve ovo, i zašto vi to čitate?
Odgovor je vrlo jednostavan – trebam vašu pomoć.
Knjiga je napisana, ali da bi ugledala svjetlo dana – treba ju i urediti, prelomiti, prevesti na engleski, tiskati. Kako sam odlučio da ću ju izdavati u vlastitoj nakladi, za sve to mi je potreban novac. Kojeg, pošto sam godinama putovao svijetom, živio život punim plućima te skupljao iskustva i zapisivao ih u malu crnu tekicu – nemam.
Tu vi uskačete u čitavu priču!
najdražu majicu koja je sa mnom proputovala svijet,
ručno izrađene kožne pletene narukvice s perlicama (čime direktno pomažete sirotištu “Mali Dom”, u Keniji),
fotografije s mojih putovanja uokvirene u Okvirstagram™ okvire (21×27 cm),
…i još mnogo toga!
Kako možete sudjelovati?
Proces je vrlo jednostavan: s desne strane, pored ovog teksta, pronađite nešto što vas zanima, te ćete s par klikova, uz sigurnu transakciju putem kreditne/debitne kartice, za svoj novac dobiti nešto od ponuđenog.
I uz to, pomoći ćete mi u financiranju čitavog projekta, koji ovisi o prikupljenim sredstvima – što se više novaca prikupi, to će knjiga biti ljepša i kvalitetnija. Tvrdi uvez, fotografije uz tekst, tisak na recikliranom papiru – samo su neki od detalja na koje vi možete utjecati.
Očekivani minimalni troškovi:
Dok čitate ovo, ja trčim po tiskarama, pijem pivu s urednicom, sređujem prijevod knjige na engleski jezik, i dogovaram turneju. Turneju na koju ću se, kada sve ovo bude gotovo, sredinom svibnja, uputiti po Lijepoj Našoj i okolnim zemljama – autostopom. U mnogim ću gradovima održavati predavanja o mojim putovanjima, te u isto vrijeme – promovirati i prodavati knjigu.
Tko zna, možda se i vidimo u vašem gradu. I ako ste si upravo vi uzeli knjigu sada, i pomogli mi u čitavom procesu izdavanja, dobit ćete ekstra dugi zagrljaj kad vas vidim.
http://igg.me/at/1000daysofspring/x/4970575
– ako imate kakvih pitanja slobodno me kontaktirajte na 1000daysofspring@gmail.com 🙂
ajde ti sinko moj meni uskopaj za luka,
očisti brazde i kupinu, donesi burilo vode,
otraj janjce u ogradicu, zadrači klanac…
pomozi staroj babi, a ne smucat se po bilom svitu.
znaš li ti , di je naša milava, šestak, ugravače?
a znat ćeš kad se bude dililo, a sad te nije briga.
ajde sinko, nek te Bog čuva, ja ću se opet pomolit za te.
UH!!!
Lipo baba napisa!
Sad znamo na koga je Tomislav
na koga je mali, deder mi kaži komšinice!
ja , stvarno ne znan, niti san iz ovog svatijo.
pojasni komšinice, muke ti ježeve.