Bože, kako vrijeme brzo prolazi. Još su mi u svježem sjećanju Zornice, koje smo kao djeca s roditeljima, tolikim žarom pohodili. Ustajalo se prije pet, ako bi naletila Ričina, pa bi se moralo ići na Klanac, još i ranije. Bili su to doživljaji, koji i danas bude dobro raspoloženje. Tada se nakon ustajanja malo okice opralo , obuklo i kretalo put Marijina Brijega . Nikakvo jelo poslije ponoći nije dolazilo u obzir, jer se u suprotnom nakon Ispovijedi toga jutra, ne bi smjelo pričestiti. Tek po povratku kući, moglo se što prizalogajiti.
Osim duhovne priprave, pučanstvo je također veliku pozornost posvećivalo izvanjskim i materijalnim pripremama.
Vrlo je važno bilo pribaviti dovoljno drva prije Božića i čija će drvarica biti veća i ljepše složena,da se za božićnih dana po tom pitanju ne mora ići u ogradu.
Trebalo je pribaviti grma, za stoku u većim količinama, da se tih dana ne mora nikud ići.
Uređivala bi se i kuća. Neki bi samo pomeli paučinu po lisi, a revniji bi i zidove obilili, dok je trećima sve to bio nepotreban luksuz.
Sve je bilo nekako veselo i lepršavo u iščekivanju dolaska mladoga Kralja.
One obitelji, koje nisu imale svojega vina, išle bi u Brotnjo u nabavku. Po vino bi se išlo između Materica i Očića, jer bi se do tad izvagao duhan, a trebalo je voditi računa da vina dotekne za božićne i novogodišnje blagdane, pa je i to bio jedan od razloga da se u vino ne ide ranije.
U Brotnjo se išlo s konjima. Zbog dalekog puta, na odredište se pristizalo tek pred večer. Tu bi se prenoćilo i sutradan kući vraćalo. Postojao je ustaljeni ceremonijar dočeka prijatelja i znanih gostiju. Kod nekih obitelji, ta poznanstva i prijateljstva trajala su po stopedeset godina, a neka su aktualna još i danas.
Nakon što bi se konji rastovarili i namirili, sjedalo bi se za siniju na kojoj su već bile pripremljene suhe smokve, rakija, rogači i čerez.
Nakon razmjene novosti i uzajamnih pozdrava, stiže kalja, a potom, bukara, neumorno kružila oko sinije . Uši bi se zacrvenile od dobrog vina, a pričama i dosjetkama nikad kraja. Neki bi tako uz bukaru i novo jutro dočekali.
U međuvremenu bi ostali ukućani nalili mišine vinom i stavljali ih u arare da budu spremne za puta. Obično se kupovalo oko 70 litara vina i 30 l. rakije, a na ustrešelj bi se dobila grotulja smokava, ćupter, rakija (1 litar) i bucet (5 litara) vina, da se prijatelja usput može počastiti.
Završne su pripreme bile na Badnjak, kada su se uglavnom pekli kolači i vario kiseli kupus s mesom. Zašto? Zato što su jedino tako kolači mogli dočekati zoru Svetog Porođenja.
Sva ta trka i užurbanost, imat će puni smisao, ako je srce spremno za rođenje našeg Gospodina i dolazak Svijetla na ovaj naš svijet.