Ne računajući objavu od pred koji tjedan, zadnji put sam pisao tekst za stranicu Dobrkovića nekoliko tjedana prije smrti mog oca, u rujnu 2016.
Isti tekst je bio zamišljen da mu da snagu, da osjeti podršku kako sa strane obitelji, tako i sa strane nekadašnjih sumještana. Tamo gdje lijekovi nisu pomogli, trebao je tekst pomoći na duhovnoj bazi. Nije uspjelo.
Koristim priliku da se zahvalim svima koji su došli u tako velikom broju na sahranu ili, preciznije, kremaciju. Hvala i onima koji su namjeravali doći, ali su bili spriječeni.
Maltene, odmah nakon smrti oca, članovi obitelji su mi govorili kako bi bio red napisati neki popratni tekst jer, zadnji koji sam pisao je završio riječima: “Tata, fala ti za pjesmu, fala ti na svemu, VOLIM TE, svi te volimo i svi smo uz tebe. Ti si borac, izdrži !!!“.
Prirodno, očekivao se nastavak i da se ponudi nekakav zaključak. Iz nekog razloga nisam osjećao da ga trebam pisati te ga na kraju niti nisam napisao iako sam razmišljao o tome.
Danas, 12.06.2018. godine, napokon imam u “rukama” materijal na kojem sam radio već neko vrijeme. Isti materijal je zamjena za nikad napisani tekst.
Album “MATAN” govori o odnosu sa mojim pokojnim ocem i teme kojima se bavim su sjećanja i – smrt.
Dan danas, našem kršćanskom odgoju unatoč, smrt ostaje tabu tema.
O njoj se ne priča, mrtve se radije ne spominje, ignoriramo pomisao na smrt iako je to jedna od rijetkih stvari u životu koja je svakom od nas – pravedno raspoređena. Ovdje je to donekle korigirano, album gleda direktno smrti u oči i nosi se s njom na svoj način.
Stvarno ne znam šta još mogu napisati ovom prilikom, a da se toga nisam dotakao u 40-ak minuta albuma koji je pred Vama.
Najbolje da pustim glazbi da govori za sebe.
Pozdrav svima iz Dublina.
stranac