BADNJA VEČER I BOŽIĆ –- KAKO JE TO NEKAD BILO

 

Badnja je večer uvod u veličanstvenu Božićnu noć – svetu noć dolaska Gospodnjega. Ta nas je večer uvijek ispunjavala radosnim iščekivanjem.
Kako je to bilo prije 70 i više godina?
Kako je izgledala ta divna Badnja večer?
– Na ognjištu gori vatra, tu sjede ukućani – svi značajno uperena pogleda prema čađavim vratima. Ulazi domaćin i s njim dvoje-troje odraslije djece. Nose tri badnjaka – tri brižno odabrana drvca, a na svakom urezan križić. I reći će domaćin – Hvaljen Isus i Marija. – Vazda Isus i Marija – odzvanja složan odgovor. Po tom će domaćin – Na dobro vam došla Badnja večer i sutrašnje sveto Porođenje Isusovo. Opet složan odgovor – I s tobom Bog da zajedno. Opet nastavlja domaćin – Neka do nove Badnje večeri bude više zdravlja, više mira i manje grija. Potom domaćin s pomoćnicima stavlja badnjake u vatru na ognjištu. Nakon skromne večere (jer post je) odlazi se na počinak.
Rano se ustajalo na Božićno jutro. Oko pet sati. Običnim jutrom buđenje bi sporo išlo, ali na Božićno jutro već u pet sati sve je na nogama.
Prvo – jutarnja molitva. Zatim dolazi – kava i rakija (uz napomenu da su i odraslija djeca smjela kušati te čarobne napitke).
Iako je vani bila još noć, bez straha se odlazilo susjedima čestitati Božić. Posvuda je odzvanjalo – Na dobro vam došao Božić – sveto Porođenje Isusovo.

Nakon svih čestitanja djeci su se dijelili Božićni darovi (nešto oraha, bajama i lišnjaka, te po koja jabuka ili suha smokva i napokon veliki kolač koji je domaćica naparavila mjeseći Božićni kruh.
Oko šest sati bio je ručak, danas bi se reklo doručak. Zna se – za Božićni ručak obvezatno je – kiseli kupus sa suhim mesom ili dobro začinjena sarma. Jelo se s užitkom i zalijevalo vinom.
Nakon svega toga kretalo se prema Brigu – na Božićnu misu. Išlo se u velikim skupinama i pjevale divne Božićne pjesme – U sve vrime godišta…
Krasan je običaj bio slišati tri Božićne mise. Crkva je bila uvijek puna, a Božićno misno slavlje neopisivo lijepo.
Nešto prije jedanaest sati svete su mise završavale, a Božićno slavlje nastavljalo se u širem okolišu crkve na Brigu.
Misari su se okupljali u kolima. Tu se igralo, pila se rakija uz nazdravljanje i častilo se slatkišima. Bilo je veselih doskočica (gađanja orašcima i lišnjacima među mlađarijom). Pjevalo se. Odjekivala je ganga, a stariji ljudi znali su tanko-glasovito i putnički zapjevati. U pozadini sve te vike i cike smirujuće se razlijegalo umiljato žensko basiranje. (Moj dragane, moje rosno cvijeće…) Opet čestitanja i čestitanja.
Iz tog vremena datiraju djevojačka darivanja takozvane čuče. Djevojke su mladićima (koji su im se sviđali) slale (putem svojih dobrih prijateljica) čuče. To su bila drveta nakićena svakojakim darovima (čarapama, terlucima, jabukama, grotuljama…)
Otprilike dva sata trajalo je kolo na Brigu. Moji Dobrkovćani nastavljali su slavlje pod Pivnicom – legendarnim hrastom uz igralište Babić. Pila se rakija, igrala šijavica, pjevala ganga, bacalo kamena s ramena i još što-šta.
Nakon Božićne užine opet se u kasno popodne nastavljalo Božićno kolo. Opet igre, pjesme, veselje. Navečer se molilo pet očenaša. Upaljene Božićne svijeće gašene su kruhom namočenim u vino.

Božić ovdje i danas je lijep. Po vanjskim obilježjima možda i ljepši. Ipak mi se čini – u ono vrijeme bijaše više djece među odraslima.
Sretan Božić svima!

Nakon svečane božićne mise, ozračje radosti prenijelo se na crkveno dvorište. Unatoč kišnom vremenu, čestitanja, nazdravljanja, dobrog raspoloženja i pjesme nije nedostajalo. Više od svega neka govore slike.