Nakon sedmomjesečne obnove i dogradnje crkve sv. Nikole Tavelića u Dobrkovićima, procesijom i svečanom koncelebriranom svetom misom, posvećena je nova crkva i oltar. Obred posvete predvodio je biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Petar Palić.
Pozdrav i dobrodošlicu ocu biskupu Petru izrekla je Mia Cigić.
Uvod u sveto misno slavlje biskup Petar je započeo riječima: „Dragi oče provincijale, draga braćo svećenici, draga braćo i sestre, sve vas od srca pozdravljam i zahvaljujem na pozdravu i drago mi je da sam danas ovdje s vama i da ćemo u ovom slavlju blagosloviti ovu crkvu, spominjući se ovih dviju obljetnica, pedeset godina od proglašenja svetim Nikole Tavelića i četrdeset godina od početka gradnje i sretnog završetka obnove ove vaše crkve. Puni radosti želimo Bogu darovati ovu crkvu. I zato Ga ponizno zamolimo da bude uz nas svojom milošću te svojom silom blagoslovi ovu vodu. Njome ćemo se poškropiti u znak pokore i spomen krštenja. Njome ćemo također oprati stijene nove crkve. A sada dozovimo u pamet ovo da nas ljubav i vjera povezuju u jedno. Mi smo ta živa crkva poslana svijetu da budemo znak i svjedočanstvo one ljubavi kojom Bog ljubi sve ljude…“
Biskup je u homiliji između ostaloga naglasio: „Dragi vjernici, čestitam vam što ste ovako lijepo obnovili crkvu. Zahvaljujem svima vama i svima onima koji su sudjelovali u obnovi crkve. Oni koji su u nedavnom ratu ostali bez svojih domova, ali i bez crkava, znaju i mnogi mi svjedoče da ih je više boljelo srce i duša radi razrušenih crkava nego spaljenih domova. U takvoj su se situaciji našli i Izraelci. Na temelju današnjeg čitanja iz knjige proroka Ezekijela, možemo samo naslutiti što je Izraelcima značio hram. Ovo prvo čitanje je iz vremena kad su Izraelci bili u babilonskom sužanjstvu. Jedan trag vodio je u Salomonov hram koji je razrušen upravo u vrijeme kada su Babilonci opkolili Izrael. Uništivši hram, Izraelci su se osjetili usamljenima. Osjetili su da je u njihovom životu osobno, ali i u životu naroda prestalo i nestalo toga svetoga mjesta koje je bilo povlašteno mjesto Božjega dolaska. Drugi hram koji su izgubili sagradio je Herod I. Veliki. Izgubili su ga sedamdesete godine nakon Krista, kada su Rimljani osvojili Jeruzalem. Od njega je do današnjeg dana ostao samo jedan dio, gdje se nalazi zid plača u Jeruzalemu, na uzvisini koja se zove Sion. Zašto je Izraelcima bio toliko važan hram, nazočno mjesto Božjeg dolaska? Hram je Izraelcima davao sigurnost, da je On s njima, na njihovom životnom putu. Hram je bio mjesto, kako svjedoči prorok Ezekijel, gdje prebiva Božja slava, a Božja slava znači Božju moć i Božju svetost. To su najizvrsnije oznake Božjeg bića.
Crkva je mjesto Božjega boravka. Crkva je mjesto Božjeg prebivališta. U liturgiji i liturgijskim molitvama danas za posvetu crkve slušamo da je ona mjesto susreta za nas koji ovdje živimo s drugima i drugačijima, znak je i mjesto našega indentiteta. Ali temeljno je pitanje braćo i sestre gdje to Bog doista prebiva, gdje je Božje prebivalište. Osnovno i temeljno pitanje svakog od nas jest prebiva li Bog na Nebu? Nebo, to nije mjesto već potpuno drugačija stvarnost, puno različitija od naše ovozemaljske normalne stvarnosti. Ne vidimo ga očima, ne čujemo ga ušima, ne hvatamo ga rukama, razumski ne shvaćamo Njegovu blizinu, ne shvaćamo ono što Bog čini, ali ipak osjećamo, ipak vjerujemo da je On stvaran, da On postoji, toliko stvaran i stvarniji od naše stvarnosti kad gledamo jedni druge. I zato osjećamo posebnu atmosferu jer se osjećamo drukčije nego u našoj svakodnevici u kojoj šutimo,slušamo,molimo, pjevamo. I danas zahvaljujemo Bogu da je evo ovdje pronašao svoj dom prije četrdeset godina, ali i sada u obnovljenoj crkvi ovdje na ovom mjestu“…
Potom je uslijedio blagoslov crkve i oltara.
Na kraju svete mise, biskupu Petru i nazočnom božjem narodu, obratio se i zahvalio širokobriješki gvardijan fra Ivan Marić. „…Zahvalni smo Bogu za ovaj veliki i lijepi dan za naše Dobrkoviće i za ovu kršćansku zajednicu okupljenu pod Gospin plašt. Velika mi je čast što ste večeras s nama. Velika mi je radost jer smo uspjeli učinit Božju kuću najljepšom u selu, ovu Božju kuću mjestom našeg sastanka i mjestom naše molitve i našeg pomirenja s Gospodinom, liječeći tako našu dušu i tijelo. Zahvaljujem našim ministrantima i čitačima. Zahvaljujem braći svećenicima.Posebno zahvaljujem našem dragom međugorskom župnom zboru što je večeras ovdje s nama da bi naši pjevači mogli bez stresa doživjeti današnji dan.
Oče biskupe, hvala na toliko radosti što ste nam dali svojim dolaskom: Prvi je put u Dobrkovićima biskup, doduše drugi su kroz selo prolazili samo glavnom cestom.Vi ste nam svojim dolaskom učinili veliku radost i ponos što ste večeras s nama. Neka Vas Gospodin čuva i blagoslovi.Zahvaljujući na vašem dolasku želimo Vam pokloniti dvije stvari: Prva je slika našeg domaćeg sina iz Dobrkovića Zvonimira Perke, koji je nažalost prije nekoliko godina preminuo. Slika prikazuje sv. Nikolu Tavelića. Početkom gradnje crkve rasla je vjera i pobožnost prema svetom Nikoli. Slika je bila dugi niz godina u ovoj crkvi. Sliku će Vam uručiti Luca Grbešić. Poklanjamo Vam je da nas se sjetite u molitvama kad je pogledate. Naš drugi dar je u pisanoj riječi, knjiga o Dobrkovićima. Knjigu Vam poklanja autor prof. Mirko Cigić.
Zbog korone i obnove ovo je prva misa u ckvi nakon sedam mjeseci. Želim zahvaliti svima koji su poduprli ovaj projekt, svim dobročiniteljima i darovateljima. Hvala vam lijepa. Ugodnu večer želim svima“, završio je ovim riječima svoje obraćanje fra Ivan.
Komentar *