Matan je bio najmlađe dite i mamino mizimče. Od početka je
imao povlašten status u obitelji. Kad je odrastao radom i snalažljivošću osigurao
je Matan obitelji pristojan život. Socijalni status i materijalnu superiornost
pokazivao je dijeljenjem darova sestri i braći u predbožićno vrijeme. Obred
darivanja započeo bi svaki put u
sestrinoj kući. U vrećici bi se našlo slatkiša za djecu, a za odrasle kava i šećer.
Ako je obitelj brojnija našla bi se i pokoja novčanica jer nema svatko
darežljivog ujku. Matan je o svakoj sitnici vodio računa, jer treba čuvati
stečeni ugled. Obred je ponovljan i kod strije braće.
Zakuca na vrata, pita ima li koga? Nevista Mara otvori mu vrata, a njega omami
miris božićnih kolača. Di to mi je neve brat Jure? Nije davno doša s noćne
šikte pa je tiša malo ubit oko. Matan je
darova nevistu, a bratu ne ostavi ništa. Kad se Jure naspava ustade, Mara će mu
ko s muštulukom. Dok si ti spava dolazio je Matan i ostavio darove za Božić.
Ima brte svega: kave, šećera, kolača, suva mesa, smokava i rakije. A šta je
meni donio, mrzovoljno će Jure? E, tebe je pozdravio praznom pozdravi,
odrješito će Mara. Jure se osjeti pogođenim i promrmlja sebi u bradu: „Vratit
ću ja Matanu ljubav za ljubav, kad tad.“
Već su božićni i novogodišnji blagdani bili daleko iza nas kad zazvoni
telelefon u Jurinoj kući. Ko smeta,
upita Jure? Brat Matan, zar me ne poznaš
Jure? Satrala me gripa pa ne mogu nikud s kreveta. Kad ćeš me doć obać?
Oću dašta ću, ko i ti mene prid Božić. Kakav si
mi ti brat, nisi mi ostavio ni za petarde. Obađi me i dobit ćeš pedeset
maraka za petarde, pomirljivo će Matan. Jedino te mogu obać ako ćeš mi unaprid
dat sto maraka. Nebi ti za pedeset maraka iz kuće izaša, a kamo li doša do tebe.
Iako sa zakašnjenjem Jure je od Matana uspio
dobiti božićnicu.