Cigićijada

U subotu je u Dobrkovićima održana 24-a Cigićijada koja je okupila brojne prezimenjake na zajedeničko druženje. Ideja okupljanja Cigića ugledala je svjetlo dana  u Otavicama podno Svilaje, gdje su se Cigići po prvi put okupili 1988.godine. Prvo okupljanje proteklo je u druženju samo onih Cigića čiji su pređi davnih stoljeća ovdje našli utočište bježeći od osmanlijskih  pogroma. Već na drugo okupljanje pozvani su i dobrkovski Cigići, a zborovanje je održano u Otavicama na lokalitetu Cigića brdo.

Perino prigodno slovo

Od tada obje Cigića grane (ognjištari i dijaspora) s jedne i druge strane neprirodne granice sudjeluju u organizaciji tradicionalnog druženja koje neprekinuto traje već 24.g. s izuzetkom ratne 1993.godine. Ovo je četvrta Cigićijada koja je organizirana na pradjedovskom ognjištu. Ovogodišnji susret prošao je pomalo u sjeni papina pohoda Zagrebu, jer je bilo dosta onih koji su odustali upravo zbog susreta s papom.  Unatoč tome bilo je više od 70 sudionika.

Stanko je svojom svirkom pozivao na trusu

Ovogodišnje društvo pristiglo je iz Splita, Otavica, Bilica, Pakova sela, Drniša, Knina, Zagreba, Mostara, Širokog Brijega i dakako onih koji čuvaju vatru na pradjedovskom ognjištu. Do sada su se gostoprimstvom pokazali: otavčani, pakovčani, dubravčani, kninjani, biličani, kamanjani, zagrepčani i dobrkovćani. Inače su na godišnja druženja ranijih godina dolazili i ljudi iz Osijeka, Belišća, Podgrađa kod Vinkovaca i Kamanja kod Ozlja te Vojnog kod Mostara.
Ovogodišnji program započeo je svetom misom u našoj filijalnoj crkvi, gdje nas je fra Nikola u svojoj  propovijedi pozvao na njegovanje i čuvanje tradicije, inzistirajući na duhu zajedništva koje je utemeljeno na neprolaznim vrijednostima. U molitve su također uključeni svi Cigići koji nisu više među nama.

Kad će spiza?

Program je nastavljen na ledini uz obilan zajednički stol.
Svojim govorom, sudionike je pozdravio Pero, inače  jedan od najrevnijih sudionika ovih tradicionalnih okupljanja.
“Dragi moji Cigići
Veliko mi je zadovoljstvo pozdraviti vas u Dobrkovićima na dvadeset četvrtoj  Cigićijadi. Hvala svima što smo usprkos mnogim nedaćama i ne malom proteklom vremenu uspjeli održati ovo druženje.
Vjerujem i nadam se da će mlađe generacije polako preuzeti i u svome srcu naći mjesta za ovu sada već možemo slobodno reći dugu tradiciju.
Posebnu zahvalnost dugujemo našim fratrima, koji su nam i ovaj put izišli u susret, kako bi svetom misom dostojno i s poštovanjem odali počast svim našim pokojnim Cigićima.
Neka nam ovaj dan prođe u veselju i lijepim prisjećanjima na sve protekle Cigićijade i ljude s kojima smo se družili, a danas nisu s nama.
Bog i živjeli.”

Mišo, pa nisi ti sad na redu

Što je vrijeme više odmicalo atmosfera je bila sve zabavnija i opuštenija, a o protokolu više nitko nije ni vodio računa. Bilo je zaista raznolikih glazbenih žanrova, od dipala, gange i putničkog pivanja pa sve do bećarca, zabavne i klapske pisme. Svi sudionici subotnjeg druženja dobili su na dar uradak”Vjerni Kristu” svojevrsni povijesni memento hrvata katolika BiH-e u produkciji MC MEDIA-e. Rastanak je došao uistinu prerano, puno prije nego što smo očekivali. Na izmaku dana, uz pozdrave, našim dragim gostima  zaželjesmo smo  sretan put i novi susret dogodine. Gdje? Vidjet ćemo.
Dobri običaji nalažu zahvalnost domaćina svakome tko je svojom donacijom sponzorirao ovaj nadasve srdačan susret. Mesna industrija Šišović iz Rakitna svakako je to zaslužila.

Mirko je bio glavni animator zabavnog dijela programa

Koliko nas ima?

I klapa je pridonijela dobrom raspoloženju: Žarko, Živko, Ivan, Josip, Vlado, Ivan i Mirko

Gango moja… Pero, Ivan i Vlado

Mladen uručuje Gojku nagradu naj konobara

Rade (u Mićinu zagrljaju) je svojim putničkom pjevanjem podsjetio na davne dane

Dobrog društva i pjesme nikad dosta

Petar, Filip i Mia na kratkom predahu

Mladi su našli načina kako ubiti vrijeme

Je li mali di je ta janjetina