Jago Soldo rođeni Dobrkovćanin (1927. g.), navijač je Nogometnog kluba Dinamo od kad zna za njega. Smatrao ga je jedinim hrvatskim domoljubnim klubom u bivšoj državi. Članom kluba postaje 1. 3. 1955. godine, a povjerenik od 1970 – 2009. godine.
U svojoj četrdesetogodišnjoj službi voljenom klubu, uspio je plavoj obitelji darovati oko 8 – 10 tisuća članova (nije vodio preciznu evidenciju), nerijetko se izlažući stigmatizaciji od strane revnih slugu bivšeg režima.
Znao je, po snijegu i ciči zimi, pješačiti i po pet kilometara da bi učlanio dvojicu Knežepoljana. Norma je bila postavljena dosta visoko. Više od dvije stotine članova upisivao bi na godinu Iz tih godina ima još jedna neobična zgoda. Zimi, između dvije polusezone, u Mostaru bi se odigravao poznati Veležov turnir, s nizom poznatih nogometnih imena. Na tom se nogometnom turniru često pojavljivao i Dinamo. Jago je sa svojim susjedom Gojkom Soldom, također vjernim dinamovcem, želio vidjeti kako igra najdraži klub. Njih obojica na reverima nosili dinamove značke. Ne misleći ništa loše, krenuli su u šetnju gradom (Glavna ulica) jer je do utakmice bilo još podosta vremena. U međuvremenu su susreli dvojicu milicajaca, koji su ih sumnjičavo gledali i zaustavili. Pitanje je glasilo: „Što radite tu“? Oni im rekoše, da su došli na utakmicu. Jedan od milicionera upita: Čiju to značku nosite? Jago mu reče, “Dinamovu”. Što će vam Dinamo, kad imate Velež i Hajduk, jer Dinamo nije pravi klub i ne treba za njega navijati. Jago je skinuo značku s revera i bacio ju na pod. Rekao je milicajcu da je zgazi kad je neprijateljska. Ipak se nije usudio jer je na njoj primijetio, osim hrvatskog grba, i petokraku. Nije se usudio pogaziti je. Na kraju su se ipak razišli bez riječi.
Za svoj odani rad, primio je skromno klupsko priznanje i nagradu 1980. g. te brojne suvenire i slobodne ulaznice. Dobio je od Ćire sat s posvetom, od Zorana Mamića također, a dobro je došla i zakrpa od 500 Eura.
Vrijeme čini svoje, pa je neumorni Jago uvidjevši da stvari polako izmiču kontroli,
potražio sebi nasljednika.
Ovu je službu obavljao časno i odgovorno, pa je mladom Ivi Rogalu predao čiste „papire“
Starino časna, poživi nam još dugo!
Dragom prijatelju Jagi pokoj vječni i laka mu Hrv.zemlja koju je iskreno volio,bio je naj veći Dinamovac kojega sam poznavao