Crkva

Dobrkovćane, raspršene u sedam zaselaka, povezuje crkva. Mještani se s ponosom i danas sjećaju početka gradnje 1. kolovoza 1980. godine, te brojnih pojedinosti i dogodovština, poteškoća i entuzijazma fra Žarka Ilića, ali i svih mještana. Prije same gradnje Crkve, naš je fra Žarko proveo svojevrsni tajni  referendum potpore svojoj pronicljivoj ideji. Kada je kritična masa  kućedomaćina dala svoj pristanak i skromni novčani prilog u ta  gruba vremena, ideja je ugledala svjetlo dana. Crkva je građena po projektu tada još studenta arhitekture Ivana Spajića. Temelje buduće crkve blagoslovio je fra Zdenko Galić. Građevinske radove vodio je Drago Zovko iz Gornjeg Crnča. Gradnja bez valjane građevne dozvole (dozvolu je u to vrijeme bilo gotovo nemoguće ishoditi, ako se radilo o vjerskim objektima), siromaštvo puka i brojne druge nedaće nisu bile preprekom. Naprotiv snaga volje i silno zalaganje, te doprinosi dobročinitelja urodili su plodom. Prva  misa slavljena je 28. prosinca 1980. godine ispod prve betonske ploče. Potkraj  srpnja  1981 godine, objekt je bio konstruktivno dovršen, pa se crkva mogla u cijelosti koristiti za namijenjene potrebe. Taj se važni događaj obilježio  na prvu obljetnicu početka radova,  uspjelim kulturno-zabavnim programom u kome su svoj obol  dali brojni mladi koji su zauzeto radili na realizaciji  svih točaka večernje predstave. Program je doista bio raznovrstan i svatko je mogao sebe pronaći u nekom od ponuđenih  sadržaja. Program se kretao od duhovne pjesme, prigodne drame, gusala i neizbježne gange. Kako vidite nije se gradila  samo materijalna, nego i duhovna Crkva. Već su tada formirane skupine mladih koje će brinuti o nedjeljnim čitanjima, pjevanju, ministriranju…

Što je lijepo, ne traje dugo. Upravo po svršetku obilježavanja prvog velikoga zajedničkog uspjeha, fra Žarko nas moraše napustiti, jer ga je njegova  Provincija odlučila premjestiti na „trusnije područje“.  Rastanak je doista bio tužan i dirljiv. Danas, u vremenu neoliberalnog kapitalizma, u kojem je jedino mjerilo uspjeha profit, a majka svih vrijednosti hedonizam, teško je shvatiti taj silni zanos i oduševljenje koje je te večeri doživio seoski puk. Nakon fra Žarka,  Providnost nam je poslala fra Vladu Ereša, koji je, mada mladi fratar, s jednakom revnošću  nastavio raditi ovaj važni  posao.   Radovi na crkvi napredovali su istim intenzitetom, zahvaljujući pojedincima i karitativnim organizacijama, te franjevačkom Provincijalatu i Samostanu na Širokom Brijegu. Uz skromne novčane priloge i nesebičan  rad, mještani su također ugradili svoju veliku ciglu u crkvu koju vole. Veliki doprinos u potpori gradnje crkve , dali su i Dobrkovćani rasuti po svijetu. Poslova je i dalje bilo na pretek, pa se uz pomoć mladih prišlo uređivanju okoliša, te gradnji čatrnje (iskopali ju Vidan i Dragan Grbešić -Tubić) i kućice za hidrofor. Godina 1982. uz pomoć samostanskih radnika (Franjo, Jozo i Krešo) iskorištena je za stavljanje fasade i davanje konačnog  vanjskog izgleda crkve. U istom je razdoblju crkva priključena na električnu mrežu. Osim vanjske izrade, u 1983. godini se prišlo unutarnjoj izradi  i postavljanju lamperije od strane domaćih stolara Stanka, Ivana i njihovih pomoćnika. Crkva postaje sve uređenija i toplija, ne samo za tijelo već i dušu. Preko čitavoga oltarnog zida Zvonimir Perko prikazuje sv. Nikolu Tavelića, kako u zanosu naviješta okupljenom mnoštvu Riječ Božju. Velika je šteta, što je freska rađena običnim polikolorom, a ne prikladnom  bojom do koje je tada bilo nemoguće doći. U međuvremenu su na podu zablistale pločice koje su postavili čitlučki keramičari, te je nestalo uskovitlane prašine s poda. Crkva je posvećena prvom hrvatskom svecu i mučeniku sv. Nikoli Taveliću. Bojenjem objekta iznutra, od strane Gojka Grbešića, upotpunjen je  sakralni ugođaj crkve. Iste se godine prišlo podizanju ogradnog zida oko crkvenog dvorišta. Ova je godina značajna  po postavljanju  crkvenog zvona koje je pozivalo vjernike na molitvu. Zvono je blagoslovio tadašnji Širokobriješki gvardijan fra Zdenko Galić. Godina 1984. bit će zapamćena po uređenju crkvenog dvorišta i sadnji raznolikih sadnica koje će dati sasvim novi i plemenitiji izgled ovom prostoru. Crkva je također ukrašena novim namještajem koji je projektirao fra Vendelin Karačić, a realizirao posuški  stolar Draško.

Nakon fra Vladina odlaska, za “župnika” smo dobili fra Jerku Penavu. Ovo je razdoblje  u građevinskom smislu obilježeno zatišjem, jer je došlo do zamora materijala, pa je valjalo malo predahnuti. Dolaskom fra Stipe Biške, čovjeka od akcije u svakom pogledu, radovi se ponovo zahuktavaju, pa nam crkva dobiva gajnc nove klupe koje je izradila stolarija „Danić“ iz Oklaja. Dugo očekivani Križni put u obliku vitraja što ih je izradio akademski kipar iz Zagreba Ante Starčević, na crkvenim su prozorima ugledali  svijetlo dana. Široki prilaz prema crkvi presvlači se kamenim mozaikom. Korak po korak, ali se sigurno ide dalje. Nakon svega što je učinjeno zajedničkim snagama, došao je neminovni rastanak  jer je fra Stipe morao na novu dužnost,a  nama je dodijeljen fra Bonifacije. Uskoro su se začuli ratni bubnjevi koji su najavljivali skore krvave događaje. Naš nas je fratar u tom pogledu hrabrio i učvršćivao u vjeri svojim nadahnutim propovijedima. Uslijedili su teški i neizvjesni dani, a s nama su sudbinu dijelili: fra Ivan Bradvica, koji se isticao velikom dobrotom, fra Miro Šego, pa samo tri mjeseca fra Tomislav Jelić.

Fra Vlado Lončar  ostavio je dubok  trag u svome ˝mandatu˝ u kome je prvo  počeo rješavati krov jer je dotrajala izolacija mjestimično  prokišnjavala. Odluka je pala da se krov presvuče bakrom. Taj složeni i odgovorni posao obavila je ekipa Franje Sesara iz Širokog Brijega. Nakon rješavanja krova , prišlo se obnavljanju fasade i premještanju zvona i nosive konstrukcije sa crkve na privremeni samostojeći drveni zvonik, jer su se  prilikom zvonjenja javljale snažne vibracije.U ove se poslove  ušlo zahvaljujući  prilozima vjernika i donaciji Mirka Grbešića.

Posebnu pozornost posvećuje ministrantima, čiji trud na kraju svake školske godine nagrađuje dnevnim izletima od Dubrovnika, Slanog, Splita, Visovca, Tomislavgrada, Kupresa, Rame…  Svakog bi ministranta, nakon odrađene službe, nagradio svetom slikom za uspomenu. Također nije zaboravljao naše prvopričesnike i krizmanike, koje je posjećivao i darivao u tim prigodama.

Također mu se trebamo zahvaliti na uvođenju pobožnosti Devet Prvih Petaka.

Istodobno se razmišljalo i o gradnji zvonika, ali se kroz sve ovo vrijeme nije uspio postići konsenzus gdje i kakav zvonik podići. Pa je taj posao ostavljen za neka nova vremena,

Dolaskom fra Stanka Mabića naša je lokalna zajednica višestruko profitirala, jer je pokrenuo niz novih ideja  koje su realizirane na zadovoljstvo svih. Na samom početku je imao važan zadatak sanacije crkvenog krova jer ga je bura na osvit badnjaka (2003.) gotovo svega savila oko jarbola iza spomenika, u međuvremenu preletjevši sve crkveno dvorište i cestu, a masa mu je iznosila više od jedne tone.

Sanacija krova je uslijedila na proljeće sljedeće (2004.) godine. Radove su izveli radnici Metalca uz Mirkovu donaciju.

Na red je došao razglas koji je omogućio čujnost u svakom kutku crkve. Radove na ozvučenju izvela je tvrtka iz Sinja, a troškove su podijelili vjernici i Mirko Grbešić.

Za fra Stankova mandata osnovano je (filijalno) crkveno vijeće, koje mu je zadaća briga oko karitativnih i ekonomskih problema naše male crkvene zajednice. Ubrzo je osnovao veliki mješoviti crkveni zbor (2005.) od onoga što mu je ponuđeno kao sirovi materijal. Zbor i danas funkcionira, zahvaljujući fra Stankovim dobrim temeljima i entuzijazmu njegovih članova. Veliki dio našeg  današnjeg glazbenog identiteta pripada upravo fra Stankovoj osobi. Za njegova službovanja kor je prilagođen za pjevački zbor. Nešto je kasnije osnovao  mali crkveni zbor, koji je funkcionirao za njegova boravka među nama, a ponovo je aktiviran prošle (2009.) godine na inicijativu sadašnje voditeljice Marije.

Organizirao je skupinu mladih i odraslih za misna čitanja

Osnovao je Kruh sv. Ante koji i danas skrbi o najsiromašnijima. Naime, za glavne crkvene blagdane (Božić, Uskrs i Velika Gospa) dijele se paketi s osnovnim živežnim namirnicama za najpotrebitije. Vjernici su ovu akciju objeručke prihvatili jer znaju kome ˝udovičin novčić˝ ide. O Božiću bi znao s ministrantima posjećivati bolesne i nemoćne, te uz prigodne darove u svakoj bi kući po nešto otpjevali. Ustrojio je, kao nikad do tada, ministrante i čitače i još štošta drugo.

Vodio nas je na brojne izlete koji su imali, uz vjerski, i edukativni karakter jer se posjećivalo do tada nepoznata mjesta i krajeve.

Redovnička ga služba odnese u druge krajeve, a nas uze u  svoju službu fra Ivan Ivanda, svećenik i intelektualac koji je, uz pastoralni  rad, bio sklon  pisanju teoloških rasprava u katoličkom  tisku.

U to vrijeme je izvršena adaptacija kora na inicijativu Ivana Spajića, koji je sve to osmislio i realizirao.

Iza fra Ivana  na čelo filijale dolazi širokobriješki gvardijan fra Branimir Musa, koji je zaslužan za izgradnju zvonika i kupnju još jednog zvona.

Projekt je izradio domaći arhitekt Ivan Spajić, a radove je izvelo poduzeće A3 iz Širokog Brijega. Zvonik je završen i blagoslovljen u proljeće 2009. godine.  Sredstva su osigurali manjim dijelom mještani, a ostatak je, po običaju, osigurao Mirko Grbešić.

Zbog mnogobrojnih gvardijanovih obveza  u župi, zamjenjuje ga fra Drago Vujević, mladi i poletni svećenik.  U građevinskom smislu crkva i zvonik su gotovi, pa se sada puno više vremena i energije može posvetiti  gradnji duhovne crkve.  U tom pogledu  fra Drago nam, pun entuzijazma vlastitim primjerom pokazuje  kako se živi Ono što  propovijeda i u Što vjeruje. Kada ga vjernici nakon nedjeljne mise pohvale na izvanrednoj propovijedi, on u svojoj skromnosti samo odgovori “Ja vam ne znam bolje”. Uskoro nam izgleda fra Drago odlazi a tko nam dolazi…?

Dobrkovići, 25.srpnja 2010. godine. Odlaskom fra Drage Vujevića na nove dužnosti, 11. rujna, 2010.g. fra Nikola Rosančić, postao je naš novi kapelan.

Izborom nove Uprave hercegovačke franjevačke provincije, došlo je do nove raspodjele  osoblja unutar provincije. Promjene su zahvatile i našu filijalu, pa je dosadašnji kapelan fra Nilola Rosančić, raspoređen na novu dužnost u samostan sv. Ante na Humcu. Nedjeljnom misom 19. kolovoza, 2013.godine fra Nikola se oprostio  od vjerničkog puka.

  Uprava širokobriješkog samostana dodijelila nam je  fra Željka Barbarića, koji je na novu dužnost stigao iz samostana sv. Ćirila i Metoda u Tomislavgradu. Uz brigu o našoj vjerničkoj zajednici fra Željko vodio širokobriješku FRAMU. Mlad i nadahnut fratar, ostavio je duboke dojmove u tumačenju Riječi. Započeo je i neke od ovozemaljskih poslova, ali potrebe iseljene crkve za svećenstvom, odvele su ga u daleku Ameriku gdje će iseljenoj braći lomiti Riječ i pripomoći im da ne zaborave tko su i kamo im je ići. Fra Željko se od vjernika oprostio na Uskrs (27. ožujka, 2016.g.). Želimo mu obilje Božjeg blagoslova na radu u vinogradu Gospodnjem.

Novim promjenama svećeničkog osoblja u Provinciji, u Dobrkoviće je raspoređen fra Robert Kiš , a fra Željko Barbarić odlazi na novu dužnost. Fra Robert se predstavio na misnom slavlju na blagdan Male Gospe 2014.g.  Ostao je vrlo kratko, do svibnja, 2015.g. Premješten je u Izbično zbog iznenadne smrti tamošnjeg župnika fra Franje Mabića. Iako je kratko boravio među nama, ostavio je dubok trag svojim nadahnutim propovijedima.  Provincija nam je početkom rujna 2015.g. dodijelila novog (starog)  ‘župnika’ fra Željka Barbarića. Izgleda da su našoj maloj zajednici suđeni samo najbolji. Na blagdan Male Gospe (2016.g.) dobrkovsku područnu crkvu preuzeo je mladi i zauzeti fra Ivan Marić. Nadamo se da će provincijska uprava ovoga puta više respektirati naše duhovne potrebe i dopustiti mu da makar upozna stado koje mu je povjereno. Fra Ivanov boravak među nama bio je  plodonosan. Osim duhovne skrbi zauzeo se  oko uređenja crkvenog okoliša. Postavljanjem flaster kocke, uređen je parkirni prostor ispred crkvenog dvorišta. Veliki građevinski zahvat oko proširenja i uređenja  crkve započeo je u svibnju 2020-te godine. Projekt proširenja i rekonstrukcije izradio je projektni ured Urbis86, na čelu s arhitektom Ivanom Spajićem, dok je radove izvelo  građevinsko poduzeće A3 iz Širokog Brijega. Obnovljenu crkvu je uz trostrko slavlje  prvog dana trodnevnice sv. Nikoli  Taveliću  blagoslovio biskup Petar Palić. Obilježili smo i pedesetu obljetnicu kanonizacije našeg zaštitnika sv. Nikole te četrdesetu godišnjicu od početka gradnje crkve. Veliku zahvalnost upućujemo obitelji Smilje i MIrka Grbešića i žiteljima Dobrkovića. Također je u fra Ivanovom mandatu obnovljena kapelica u Novom i staza u Starom groblju.
U međuvremenu je fra Ivan  preuzeo nove dužnosti a vođenje dobrkovske filijale od 3. listopada 2021.g. u rukama je mladog franjevca fra Džonia Dragića. Pun entuzijazma i vedrog duha  fra Džoni oko oltara okuplja najmlađe: ministrante i čitače. Podupro je osnivanje dječjeg zbora i aktivirao zbor mladih…