10 svi. 2018
svibanj 10, 2018

Crtica iz Dublina

2 komentara

Tko god je imao namjeru (pogotovo u današnje vrijeme) ići iskušati život vani, vjerujem da je prvo pokušao dobit što više informacija o mjestu u kojem je nakanio živjeti. Ja nisam bio izuzetak.

Pročitao sam nebrojeno puno statusa na raznim društvenim mrežama i na kraju – skoro da sam znao manje nego kad sam se počeo informirati. Kako? Pa eto, tako.

Onaj kome je loše, najčešće će pokušat prikrit da mu je loše. Onaj kome je dobro, probat će prikazat da mu je bolje nego što jest. Bar se meni tako činilo nakon par mjeseci boravka u Dublinu u usporedbi sa onim šta su govorili oni koji su odselili. Čast izuzecima, naravno.

Uglavnom, ovo je “Crtica iz Dublina”, video broj 4 sa albuma Dublin. Doslovno nabrajam dojmove koje je na mene nova sredina ostavila ne donoseći konačne zaključke. Donošenje zaključaka ostavljam slušatelju, na meni je da izvjestim.

Mala najava – najvjerojatnije kroz par tjedana planiram ovdje, na stranici Dobrkovića premijerno objavit svoj idući album. Isti je u cijelosti posvećen meni najdražem Dobrkovćanu – mom pokojnom ćaći.

Pa eto, do skora, pozdravljam vas sve skupa uz "Crticu iz Dublina".

stranac


2 Komentara za Crtica iz Dublina
  1. U romanu: Put bez sna” književnik piše:
    Na svom putu, preći ćete mnoga brda i planine.
    No najveće brdo bit će prag vaše rodne kuće!
    A mi taj prag tako olako prelazimo.
    Tvoj dragi otac pređe prag u Dobrkovićima, i nikad se ne vrati, Ti pređe Tvoj zagrebački prag, Tvoje dijete će preći dablinski prag… I gdje je kraj?!

    • Kako sad stvari stoje, njegovo dijete ce raketom putovat na Mars. I onda ce mu rec: “pa kud ces dijete, ja bar nisam otisao s planeta od svog ćaće. Ostani makar na Zemlji, dijete.” Al dijete nece slusat pa ce ipak otic na Mars. Nek ide, samo nek se javlja Skypom.


[Na vrh]
Ostavite komentar