Narod je oduševljeno dočekao Isusa, Mesiju, Sina Davidova kličući mu i mašući palminim i maslinovim grančicama, prostirući mu pod noge haljine svoje, jašući na magaretu magaričinu. Narod mu je klicao: „Hosana, Sinu Davidovu! Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje! Hosana u visinama“ (Mt 21,1-11). Ubrzo su mnogi postali sumnjičavi da ih nije došao spasiti od njihova ropstva. Zato se prometnuše u podupirače njegovih progonitelja.
Tako se svečani Isusov ulazak u Jeruzalem pretvorio u Muku.
Crkva na Cvjetnicu uz blagoslov grančica na misnom slavlju ima u središtu kazivanje Muke Isusove.
Naš narod baštini prekrasan običaj jutarnjeg umivanja ljubičicama na Cvjetnicu, kao spomen na Isusov ulazak u Jeruzalem. Ima i danas ljudi koji se sjećaju da je na Cvjetnicu na Širokom Brijegu pivana Muka Gospodinova. Bilo je to vrijeme između dva svjetska rata. Starica Matija, još se sjeća nekih od tadašnjih odličnih pučkih pjevača: Rade Penavića, Mate Nakića, Mate Jelića Pavkušića, te jednoga Bilaća iz Turčinovića…. Pjevači su pjevali u apsidi i nije ih puk mogao vidjeti, jer je iza tadašnjeg oltara bila pregrada koja ju je odvajala od ostatka crkve.
I tada su se blagoslivljale grančice, ali ne palmine i maslinove, nego čempresove i šimširove.
U proživljavanju Cvjetnice i Velikog Tjedna svojim pjevanjem može pripomoći i naša klapa.