Djevojka iz moga kraja

Treća samostalna izložba slika i skulptura Anđelke Hrkać otvorena je u širokobriješkoj Narodnoj knjižnici u petak, 22. travnja. Dvije prethodne izložbe autorica je imala u širokobriješkom Hotelu“Park“ i u prostoru „ Kerametala“ u Ljubuškom.Ovom je prigodom izložila 25 ulja na platnu koji su nastali u najnovijoj fazi.  Među slikama na izložbi je samo jedna slika stara 12 godina.Premda likovni pedagozi nisu otkrili njezinu likovnu darovitost i potrebu za ovim vidom izražavanja, Anđelka Hrkać kaže kako je cijeli život crtala. Od početnih črčkarija petogodišnjeg djeteta u prpoški, preko pubertetskih snova o kreatorskoj karijeri i crtanja kreacija do potrebe da ispuni prazninu u kući kad su joj djeca otišla svojim putem.

-Pet godina sam svaki dan crtala, a to nisam nikome rekla. Nisam, zapravo nikome rekla da slikam. To je umjesto mene uradio moj suprug. On se pohvalio da mu se žena bavi slikarstvom i počeo je darivati moje slike najprije prijateljima, a onda je u jednoj specifičnoj financijskoj situaciji neke od njih čak i prodao, prisjetila se na početku našeg razgovora Anđelka Hrkać kako je u njezinu slučaju sve počelo.

Imala je pet godina kad je njezina pokojna majka da bi umirila djecu donijela glinu iz obližnje Ričine i rekla im: „Igrajte se, dico“. Kako djeca, osim Anđelke nisu pokazala zanimanje, a nisu imali ni ideju kako se igrati, ona je Anđelki predložila da napravi ćaći pepeljaru.I tako je Anđelkin ćaća premda nepušač dobio na dar glinenu pepeljaru.U sedmom razredu osnovne škole napravila je prvu bistu i tad osjetila strast i prema kiparstvu.

-Mislim da sam likovnost zavoljela zahvaljujući  susjedu i daljem rođaku slikaru, Zvonimiru Đoni Perki. Svaki sam slobodan trenutak provodila s njim jer sam uživala gledati ga kako radi, prisjeća se Anđelka danas.

Čak su joj Dobrkovćani u šali aludirajući na njezino bavljenje slikarstvom znali reći da je „isti Ivin Đona“

Iako djeluje krhko Anđelka ističe kako je zapravo jaka i snažna žena ogromne radne energije. Žena koja nikad ne miruje.

Štafelaj mi je uvijek pri ruci. Svaki dan radim.Između dva kućna posla, svratim do štafelaja i nešto na slici dodam, ubacim, promijenim.Uzor u svemu u životu mi je moja mama jer je svoju djecu uvijek ohrabrivala i poticala bez obzira na to što je puno i teško radila, ali svjesna sam da joj se ne mogu primaknuti ni blizu.

Ne ustručava se  učiti i dograđivati ono što već zna o slikarstvu i kiparstvu.Tako ističe da je puno toga naučila od kipara Željka Marića i Ilije Skočibušića pod čijim je nadzorom uradila jednu bistu. Zanimaju je tehnike stvaranja i spremna je na stalno učenje i stjecanje novih znanja.

Već nekoliko godina sa Srećkom Sliškovićem čija je pomagačica vodi tečaj slikanja za djecu od 8 do 14 godina.Taj je rad ispunjava. Osim što im prenosi znanje istodobno uči od njih.

• Djeca su iskrena, otvorena, neposredna i znaju što hoće.Uživam u radu s njima. Ponajprije me fascinira ta dječja iskrenost jer ni sama ne mogu slikati ono što ne osjećam.

Kad slika kaže, ništa je ne boli, ne osjeća nedostatak novca, ništa je ne brine.

– Potpuno sam u nekom svom svijetu ne primjećujem, ne čujem i ne vidim ništa oko sebe.Sva sam usmjerena na to da budem što zadovoljnija onim što radim. Isto tako , nije opterećena sudovima o svome slikarstvu.

-Ružno je, možda, što kažem da me ne zanima pretjerano što tko misli jer mi je samo važno da sam ljudima prenijela neki svoj doživljaj. Samo sam iskrena, ne želim nikog uvrijediti

Jedan od govornika na otvorenju izložbe novinar i pisac Dragan Marijanović istaknuo je kako ga kod Anđelke Hrkać fascinira drskost kojom se koristi bojama. Izložbu je otvorio umjetnički voditelj Franjevačke galerije Široki Brijeg, fra Vendelin Karačić koji je naglasio kako je Anđelkina izložba značajan kulturni događaj za Široki Brijeg. Program otvaranja izložbe vodio je novinar Ljubo Kovač, u glazbenom dijelu programa nastupio je na gitari Filip Cigić, a publici su se obratili pjesnikinja Sanijela Matković i Srećko Slišković koji je recitirao pjesmu „Djevojka iz moga kraja“ Arsena Dedića.

• Anđelka Hrkać djevojački Grbešić rođena je stopostotna Dobrkovka koja je prvih deset godina života provela u tom selu, a i kasnije često tamo boravila, te ističe kako je vezana za svaki dobrkovski kamen
• bk