FRA DIDAKOV OPIS SMRTI I POKOPA UČITELJA MARKA GRBEŠIĆA

Fra Didak je iznimno cijenio i tražio od drugih da cijene rad učitelja u njegovim školama. U pravilima Hrvatskih seljačkih škola izričito je tražio da narod cijeni učitelje. Koliko je on cijenio ove svoje pionire kulture, pokazao je prigodom smrti jednog od njih. Poveo je muzičku kapelu internata na njegov sprovod, a sam mu je održao nadgrobni govor.
„Ovih je dana umro jedan priprosti i siromašni težak kod Širokog Brijega, vrijedan pak da mu naša “Kršćanska obitelj” koju je on s nasladom čitao, donese kratki nekrolog. To je bio Marko Grbešić, seljački učitelj i vogja analfabetskih tečajeva u Dobrkovićima. Siromah se prošle godine za vrijeme mobilizacije pod puškom nahladio, te od toga dobio sušicu, koja ga je eto u napun mladenačke dobi srušila u prerani grob i za uvijek zatvorila oči onome, koji je oči tolikim otvorio.
Naš Marko škole nikad vidio nije, ali je znao tako lijepo čitati, pisati i računati, da bi se čovjek čudom čudio odakle ovome znanje i nauk. Ne znaš ili bi se više divio njegovu pravopisu i krasnopisu ili sastavcima, te izražaju misli. Za dokaz tome šaljem Vam gosp. Uredniče jedno njegovo vlastoručno pismo. K tome je naš Marko bio veseljak, čestit i pošten i kao pčelica marljiv, pa nije nikakvo čudo, da ga je njegovo selo god. 1911. jednoglasno izabralo za svoga učitelja, koju je čast obnašao eto sve do svoje žalibože prerane smrti na divljenje i opće zadovoljstvo, koli sela, toli H.N.Z. Na smrti je preporučio i ostavio svoju školu jednome od svojih učenika, kojih je imao u tri tečaja preko stotine.

PRVOM SVOME UČITELJU MARKU GRBEŠIĆU ZAVALNI, OVDJE MARKO SVETI SNIVA SAN. VRLI BO NEMRIJU NIKADA . I AKO JE MALEN NEOBIGJI GA. NEGO POŠTUJ UČENIČE I OPLAKUJ NJEGOV GROB. RODIJO SE 1878. A U. G. 1914. 23.4.

Pogreb mu je bio u nedjelju usprkos nepovoljna vremena i daljine puta takav, kakva još nikad širokobriška župa zapamtila nije. Sprovodu je prisustvovao sam kotarski predsjednik H.N.Z. i direk. franj. gimn. o. Didak Buntić sa profesorima i gimnazijalcima, školski upravitelj gosp. Nikola Ostojić, odbornici H.N.Z., svi seoski učitelji sa učenicim i učenicam korporativno. Kondukt je vodio prof. o. Tadija Beljan a pjevačkim i glazbenim zborom ravnao je naš virtuoz i maestro o. Sebastijan Lesko izvodeći naizmjence sa pjevanjem žalobne melodije, koje su potresale i duboko dirale svako srce. Zastave okićene i crnijem koprenama prevučene sa crnijem velim, sve je to podavalo jedan neobično svečan i ujedno žaloban prizor. Sa pokojnikom se oprostio predsjednik H.N.Z. dirljivim slovom, koje je završio sa slijedećim od prilike polymetrom:

Nuto Marko iz rajskije visina
Pogled baci vrh suznije dolina
Hrvatice redom vile
U crno se sve zavile
Tužna srca raspleteni kosa
Suze lijuć
I jecajuć
Spuštaju t` se do zelena busa,
Lovor vjencih žalobnijem velom,
Kite grob sa Tvojim tjelom.
Nu tebi je Svemožnoga pravda
Namjenula
Vjenac neuveli
koj` će biti plata
vrlih Tvojih djela.
Humak pako ovaj rijesiće slog:
Ovdje Marko sveti sniva san
Vrli bo nemriju nikada
I ako je malen
Neobigji ga
Nego poštuj učeniče
I oplakuj njegov grob.
Vječni pokoj slava našem Marku
Zadnji s Bogom
Do vigjenja o sudnjemu danku!

Uz takove je eto počasti sahranjen taj duševni knez svoga sela i marni radnik na jednom i drugom polju, što je on uistinu i zaslužio.
Vječni mu spomen!“

 *Didak Buntić, Smrt i sprovod težaka učitelja, Kršćanska Obitelj, 1914., br. 5., str. 114 – 115.
Izvor: Fra Marinko Šakota, „Fra Didak Buntić-prosvjetitelj hercegovačkpog puka“ u nakladi  Fram – Ziral, Mostar 2008.g.