Podsjetnik na uspon Širokog Brijega i na njegov krvavi pad. Hidrocentrala na rijeci Lištici u Širokom Brijegu, izgrađena od strane franjevaca u tridesetim godinama prošlog stoljeća, zbog čega je u narodu dobila naziv „fratarska centrala“. Bila je kotač u razvoju Širokog Brijega a danas je nažalost neprepoznatljiva hrpa kamena i željeza.
Razvojem samostana i gradnjom gimnazije na Širokom Brijegu javljaju se poteškoće s rasvjetom i grijanjem. Kao odgovor na spomenute poteškoće u samostanu na Brijegu rađa se ideja o gradnji hidroelektrane za proizvodnje električne energije. Prvi pisani trag o hidroelektrani datira iz 1923.godine. Godine 1924. iz samostana šalju pismo poglavarstu u Mostaru o namjeri gradnje centrale uz mlinicu na rijeci Lištici i o eventualnim prodajama zemljišta preko kojih namjeravaju skupiti novac za izgradnju zemljišta. Samostanska uprava želi da gimnazija i hidroelektrana budu zajedno završene stoga se 1925.godine obraćaju Provincijalatu hercegovačlih franjevaca da ih obavijeste o daljnim radovima. U listopadu 1927.godine samostan dobiva sva potrebna dopuštenja za provedbu ispitivanja na rijeci Lištici i Ugrovači. Dozvola je izdana na dvije godine. Novi provincijal fra Dominik Mandić ulaže velike napore u ostvarivanju projekta hidtroelektrane na tijeci Lištici.
Izgradnju hidroelektrane usporava započeta izdradnja konvikta za vanjske đake koji se gradio uz zgradu samostana. Nakon što su izgrađene zgrade gimnazije i konvikta za vanjske đake, Provincijalat i samostan na Širokom Brijegu s gimnazijskom upravom sve više ulaze u projekt hidroelektrane na rijeci Lištici. U svibnju 1935. Provincijalat šalje dopis u Beograd u vezi nabave opreme za opremanje hidroelektrane turbinom od kako navode 15 P.S (konjskih snaga) ali u kasnijim dopisima spominju jačinu od 20 P.S. Postoje još mnogi zapisi u arhivima iz 1935.godine koji svjedoče o radovima na hidrocentrali.
Hidroelektrana je izgrađena na rijeci Lištici uz mlinicu iz 1868.godine blizu mjesta na kojem se rijeka Ugrovača ulijeva u Lišticu. Zgrada postrojenja „Fratarske centrale“ široka je 6,85 m, duga 17.30 m, visoka 3 m. Elektrana se sastoji od dvije prostorije. Svojom kraćom stranom zgrada je naslonjena na mlinicu. Vanjski zidovi su izgrađeni od kamena. Pokrivena je crijepom. Uz postrojenje je postojal i staja za smještaj konja koja je bila široka 5.70 m a duga 5.30 m. Turbina je iz St. Poltena poslana za Mostar 21. listopada, 1935.godine. Generator je proizvela tvrtka Ganz a električnu mrežu je razvio Solterer iz Sarajeva. Hidroelektrana je otvorena 2. ožujka, 1936,godine. Koštala je 290 tisuća dinara. Korištena je za rasvjetljavanje i grijanje Crkve, samostana i gimnazije, za opskrbljivanje Brijega vodom pomoću električne pumpe, za javnu rasvjetu u Širokom Brijegu i za jedan električni mlin u mlinici. Bila je jedna od prvih hidroelektrana u BiH. „Fratarskom centralom“ je od 1930-1945. upravljao prof. matematike i fizike fra Augustin Leopold Zubac.
Dan prije partizanskih zločina na Širokom Brijegu u hidroelktranu su se sklonila devetorica franjevaca zajedno s nekolicinom mještana. Nakon pada Širokog Brijega partizani odvode i franjevce iz mlinice u smjeru Dalmacije nakon čega im se gubi svaki trag, dok su jednog franjevca, vjerojatno fra Mariofila Sivrića, ostavili da im pokaže kako funkcionira elektrana nakon čega se i njemu gubi svaki trag. Nacionalizirana je 1947., a par godina kasnije je zbog lošeg vođenja i prestala s radom i napuštena, da bi 1991. preko dijela hidroelektrane prešla i širokobriješka obilaznica.
Prije nekoliko godina „Fratarska centrala“ očišćena je od raslinja, pričalo se o obnovi hidroelektrane i gradnji muzeja , ali još nije napravljen vidljiv pomak. Ono malo kamenih zidova što je ostalo strpljivo čeka, ali do kad?! Kada prestajemo gaziti vlastitu povijest?
Časopis Nestabilnost službeni list studenata Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru. prosinac, 2015. Broj 13