Ganga je prkos i otpor, ona je krik. Ta snažna i zvonka pjesma ukazuje na stoljetnu borbu potlačenog puka za svoja prava.. Gangu su nekada pjevali mladi i stari. Pjevala se muška i ženska ganga. Odzvanjala je na dernecima i obiteljskim slavljima. Pjevala se na ‘silima’ dok se vuna češljala ili kukuruz manjao (ručno skidanje zrna s kukuruznog klipa). Tom junačkom pjesmom, izražavao se stav i raspoloženje. Zato je znala biti nagla i tiha, opora i umiljata. Gangom se opjevavao svakodnevni život. S njom se veselilo i tugovalo, snivalo i proklinjalo. Ganga je tradicija i identitet, ona je naša baština. Ona je glazbeni biljeg čovjeka Hercegovine i Dalmatinske Zagore. Pjeva se raznoliko idući od Kupresa do Gruda, Širokog i Brotnja, pa sve do Stoca i Popovog polja. Ganga je tradicionalna pjesma koja je opjevala život sela, uz jednostavnu melodiju i glasno pjevanje. Tu prastaru pjesmu iznjedrilo je selo u kojem se jedino i održala. S gangom se rađalo, živilo i umiralo, ona je dio folklora i nacionalnog identiteta. Ganga je pjesma hrvata Hercegovine i Dalmatinske Zagore.
Glavni pjevač koji ‘priginje’ započinje i predvodi pjesmu, a ostali pjevači ga prate gangajući gan…gan… sličnim vokalnim slogovima. Pratitelji se moraju slagati i glavnoga gangaša ne smiju snagom svoga glasa nadvisiti. Ganga nema notnoga zapisa, već se pjeva po sluhu. Ima li, ta arhaična pjesma izgleda preživjeti udare, modernih vremena, jer ganga se uči slušanjem i oponašanjem starijih, iskusnih pjevača.