Gusle su starinski glazbeni instrument, koji se danas pojavljuje samo u rijetkim i svečanim prigodama. Stoljećima su gusle čuvale naš nacionalni identitet. Gusle su opjevale sve junačke podvige kroz našu trinaeststoljetnu prošlost, društvene i političke događaje, radost i prkos, tugu i otpor tuđinu. Nekadašnja su sila bila nezamisliva bez gusala i junačkih pjesama.
Današnja mladež ne pokazuje veliko zanimanje za glazbu svojih pradjedova, dapače ignorira taj način deseteračkog pjevanja. Pjevanje uz gusle za laike izgleda priprosto i jednostavno, ali je u selu bilo jako malo vrsnih guslara i svi bi gotovo mogli stati na prste jedne ruke. Guslari koji su imali određeni ugled u selu bili su: Grgo Spajić, Lovre Cigić. Mate Soldo – Britvičak, Šimun Crnjac, Bože Grbešić – Trtak, Gojko Marušić i Ivan Soldo -Matišić.
Stanko Crnjac ističe Ivana Soldu – Matišića, koji je od svih najbolje znao prilagoditi boju i dinamiku guslenja dramatici teksta. To bi osobito dolazilo do izražaja kod junačkih ili ljubavnih pjesama, jer je svaki put sadržaj pjesme intenzivno proživljavao i tako pogađao u dušu svojih slušatelja.
Gusle kao tradicionalni narodni instrument, danas se rijetko mogu čuti, jer uzmiču pred besćutnim glazbenim stilovima i promotorima globalnoga načina života.
Na nama je odgovornost hoće li gusle nestati ili opstati!
Stanko Crnjac je jedan od posljednjih izdanaka te viteške narodno – deseteračke baštine.
evo jedna, more i uz gusle:
ja u šušnju došao u kušnju,
moju curu pozvati na puru.