Hodočašće sv. Anti na Bistriku

Rano ustajanje i polazak na hodočašće sv. Anti u Sarajevo, bili su naš  cilj prve nedjelje Došašća.  Unatoč kiši, putovanje je bilo ugodno i zabavno, jer je prošlo u  vedrom raspoloženju, molitvi i pjesmi.
Po dolasku, primio nas je fra Danijel, samostanski vikar, zaželivši nam dobrodošlicu u samostanskoj blagovaonici ponudio je  osvježenje.  U ugodnoj i nenametljivoj  atmosferi sažeo je povijest svetišta i sarajevskih Hrvata.

“Povijest Sarajeva je krvava i burna. Sada je puno manji broj katolika u odnosu na prijeratno razdoblje. Rat je nažalost prouzročio drastičan pad broja hrvata u Sarajevu, kojih je bilo oko 40-50 tisuća, a danas po slobodnim procjenama ima oko 14-15 tisuća.  Inače ovaj dio Sarajeva u kojem se nalazi svetište sv, Ante zove se Bistrik.  Ovaj dio grada u prošlosti se zvao Latinluk  zbog vjernika rimskoga odnosno latinskoga obreda koji su ovdje činili većinu,danas se nalazi naš samostan i zavjetna crkva sv. Ante Padovanskoga. Latinluk je već 1652.g. brojio oko 200 katoličkih obitelji i zbog toga su fratri odlučili u ovom dijelu grada sagraditi crkvu jer je tu bio najveći broj katolika. Danas ovdje na samom Bistriku živi mali broj katolika ali evo svetište sv. Ante je jako poznato u kojeg dolaze vjernici iz čitavoga grada pa i okolnih mjesta. Ono što možemo reći, a vezano je za crkvu da je nju koristio biskup  J. Stadler dok još nije izgradio svoju prvostolnicu-katedralu. Ova je crkva bila prije jedna mala trošna crkvica na čijem je mjestu izgrađena nova velika neogotička crkva 1914.godine, prema Vancašovom projektu koji je kasnije sagradio i sarajevsku katedralu. Samostan je izgrađen 1894.godine gdje je dugo vremena bila franjevačka bogoslovija a tu je bio i franjevački provincijalat. Teologija je ovdje bila do 1968.g. kada je preseljena u veću i novu zgradu u Neđarićima.

Crkva obiluje velikim brojem umjetnina od Sedera, Kesera,Vulasa, Medovića… Tu je i kip sv. Ante, zatim orgulje iz 1925.g. koje su još u funkciji. Osim povijesnih okolnosti i umjetnina, još je važnija živa crkva koja je  uistinu živa bez obzira na ratne posljedice. Ovdje dolaze ljudi i mole se Bogu. Molitelji nisu samo katolici nego i ljudi drugih konfesija. Svatko traži za sebe nešto, a sv.  Anti znaju se obraćati čak i ateisti. Može se reći da je ovo crkva svih sarajlija jer je sv. Anto svima drag svetac. Svetište je u sastavu katedralne župe.
Ovdje se nedjeljom služi pet misa. Na prijepodnevnim misama u devet i trideset i jedanaest sati pjeva naš zbor, dok na večernjoj misi u 18.sati pjeva glazbeni sastav  mladih Antonio, jer je to misa za mlade.
Prvoga četvrtka u mjesecu imamo Klanjanje pred Presvetom, gdje se odaziva veliki broj mladih koji ujedno pripremaju meditaciju.
Osim toga imamo veliki broj projekata i aktivnosti koje provodimo sa studentima i mladima svakog utorka poslije večernje mise. Tribina je namijenjena za mlade iz svih krajeva BiH koji studiraju u Sarajevu. Tribina uvijek počinje u 19.sati poslije večernje mise. Ova tradicija rada s mladima stara je oko 50 godina. Dokaz o ispravnosti našega djelovanja, najbolje pokazuje nedavni posjet jednog bračnog para iz Sombora, koji je došao ovdje obilježiti svoju  četrdesetu  obljetnicu braka. Naime, sve je počelo ovdje kod nas na Bistriku, kad su kao mladi i ambiciozni studenti pohađali misu i vjeronauk.  Kroz sve te godine, dosta ih se još ovdje upoznalo, brak sklopilo i potomstvo stvorilo. Danas, svatko može pronaći sebe u nekoj od ponuđenih sekcija (čitači, pjevači, ministranti), jer smo mi jedini u Sarajevu koji imamo ministrante studente koji za večernje mise čitaju, pjevaju i ministriraju. Imamo i katolički malonogometni klub sv. Anto koji se natječe u katoličkoj ligi.

Tu je i studentski bend Antonius. Imamo prvi katolički biciklistički klub OSA (Omladina sv. Ante) koji je organizirao više biciklističkih tura po BiH, od Olova do Podmilačja i sv. Ive, a ljetos smo po prvi put sudjelovali na Međunarodnom festivalu mladih u Međugorju do kojeg smo stigli biciklima iz Sarajeva”.
Okupljenom vjerničkom puku, pred početak misnog slavlja upriličen je kratki koncert duhovne klapske pjesme.
Misno slavlje je predvodio fra Nikola uz asistenciju fra Danijela, našega domaćina. Liturgijsko pjevanje predvodio je mješoviti zbor sv. Nikole. Zbog kratkoće vremena, prije podnevne mise klapa je tek jednom pjesmom pozdravila misare.
Prijateljsko ozračje, nastavljeno je u samostanskoj blagovaonici. Uz goste, svečanom ručku su se pridružili i domaći ljudi koji su s neskrivenim oduševljenjem popratili pjevanje klape.
Bilo je prilike za sklapanje novih poznanstava i što je najvažnije nikome se nije žurilo. U susretu su podjednako uživali domaćini i njihovi gosti. Pjesma je znala dirnuti  dušu, pa se poneko  oko orosilo. Međutim, sve što je lijepo kratko traje.
Uskoro smo krenuli u razgledavanje  starog dijela grada, pod fra Danijelovim vodstvom. No  kišno vrijeme nije dopustilo cjelovitiji uvid u ponuđene kulturno-povijesne sadržaje.
Zahvalni i prepuni dojmova, rastali smo se od našega domaćina. Poželivši nam sretan povratak, s osmjehom je dometnuo:  Nadam se da  vam je boravak u našem gradu bio ugodan.
Potom je  autobus krenuo prema svome jutarnjem polazištu.