Na fra Dragin poticaj, uoči blagdana Duhova, pun autobus Dobrkovćana, krenuo je put Međugorja.
Cilj je bio Križevac i duhovna obnova, njegovog malog stada. U ranim poslijepodnevnim satima, krenuli smo ka ostvarivanju željenoga cilja. Na početnoj postaji je svatko odlučio na koju će nakanu izmoliti ovaj pokornički čin. Hodeći od postaje do postaje, fra Drago je na vrlo produhovljen način tumačio smisao Kristove muke i smrti.
U molitvi križnoga puta, izmjenjivali su se mlađi, ali i nešto ozbiljniji hodočasnici. Uspinjući se uz brdo, mladi su poletno svladavali uspone, a oni zreliji racionalnije su raspoređivali svoje snage. Što smo se više približavali konačnome cilju, koraci su bivali sve kraći, a molitve tiše.
Osobito je vremešnije hodočasnike uhvatila kriza kod jedanaeste postaje, jer je tu „Kalvarija“ najstrmija. Uz Božju pomoć, svi smo došli do cilja i izvršili zavjet.
Nakon kraćeg odmora i osvježenja, krenuli smo nazad prema crkvi. Nakon povratka, svi smo imali priliku za ispovijed. Zbog brojnoga puka redovi su bili podugački ali se isplatilo čekati. Misno slavlje, uz vjerničko mnoštvo, predvodio je fra Tomislav.
Okrijepljeni darovima Duha Svetoga, nakon večernje mise vraćamo se kući, sretni i zadovoljni.
