Ivan Soldo Soja rodio se u Dobrkovićima 15. listopada 1954. godine kao najstarije od četvero djece Joze i Ivice Soldo rođene Šušak. Osnovnu i srednju školu završio je u Širokom Brijegu, dok je farmaciju magistrirao u Zagrebu. Njegovu obitelj čine supruga i dvoje djece. Pored rada u struci za koju se obrazovao, Soja je imao istaknute rezultate i u športu (najprije u košarci i nogometu, a kasnije u tenisu) te umjetnosti prema kojoj je od najranije mladosti iskazivao talenat i interes. Tako je sa svega 7 godina, običnim džepnim nožićem izradio prekrasnu drvenu figuricu djevojke, a koju je desetljećima čuvala njegova sestra Ružica Soldo, širokobriješka pjesnikinja. Kasnije je Soja nastavio izrađivati drvene skulpture, djela reljefa na kamenim pločama, te slike u tehnikama ulja na platnu i tempere. Samo je jedanput izlagao na skupnoj izložbi 2008. godine. Danas privatna zbirka broji ukupno 20-ak Sojinih djela, a mnoga je podijelio prijateljima. Tematika koju prikazuju Sojine drvene skulpture uglavnom su vezane za tradiciju hercegovačkog podneblja (švercer duhana, starica s burlom za vodu, poljodjelac, vjernik s uzdigunim rukama prema Stvoritelju, prosjak itd.), te raspela od kojih je svako, praktički, unikat. Također, tehnikom reljefa na kamenoj ploči, Soja je izradio prekrasnu širokobriješku crkvu. Pored svih naprijed navedenih djela, i sam je bio veliki prijatelj umjetnosti, materijalno podržavajući i pomažući mlade studente, koji su umjetničku naobrazbu stjecali na poznatoj širokobriješkoj Akademiji likovnih umjetnosti. Napustio nas je znenadnom smrću 29. listopada 2019. godine.
Joško Soldo
♡ počivao u miru Božjem. Predivan čovjek!
Mislio sam, da sam ga dobro znao,
no za ovaj umjetnički talent i rad nisam znao.
Hvala autoru, a dragom Soji, pokoj vječni.
Uz napomenu, da ne znam, ßto znači ovo “hommage”. Naime, moj naraštaj je učio samo ruski…
Komentatoru, Hommage na francuskom može značiti: počast, poštovanue, vjernost, in memoriam i dr.