Odavno je s ovih prostora nestala igra klisa i palje. Igra se može odvijati između dva igrača ili dviju ekipa s više članova. Palja je komad drveta koji je s jedne strane stanjen, a dug je oko 80-tak centimetara. Drugi sportski rekvizit je klis, koji je dug oko 30-tak centimetara, a s obje strane je zašiljen, da bi pri udarcu paljom mogao lakše poskakivati. Nakon određivanja suparničkih ekipa počinje igra. Klis se postavlja preko rupice iskopane na tlu, a paljom se baca prema protivničkim igračima. Ako protivnički igrač uhvati klis, dok leti zrakom, igra je gotova, a rezultat od 1:0 pripisuje se ekipi koja je uhvatila klis. Ako protivnički igrači ne uspiju uhvatiti klis, dok leti zrakom, imaju pravo njime gađati palju koja je položena preko rupice od kuda je klis izbačen. Ako protivnička ekipa klisom pogodi položenu palju, rezultat se ne mijenja, ali dolazi do promjene „serve.“ Ako klis ne pogodi položenu palju, „server“ paljom udara po zašiljenom dijelu klisa i broji punte. Koliko puta igrač udari klis paljom u zraku, toliko će zaraditi punata. Pri karaju „pepanja“ igrač svom snagom udara paljom klis da ga što dalje odbaci jer će mjerenjem udaljenosti, steći veći broj punata. Potom se igra ponavlja sve dok igrač ne „pogine,“ odnosno protivnička ekipa ne uhvati klis ili pogodi palju. Kada se to dogodi, protivnička ekipa nastavlja igru bacanjem klisa. Tijekom igre, punti su se zapisivali ili pamtili, a igralo se do 1 000 punata. Prilikom hvatanja klisa, događale su se i nespretnosti, pa je bilo i razbijenih glava. Dolaskom gumene lopte, šezdesetih godina prošlog stoljeća, nestale su krpenjače, a drevna igra klisa i palje, nestala je iz ovih prostora. Tradicija ipak nije posve iščezla, zahvaljujući Grbešićima, koji svakog Božića (ako im to vrijeme dopusti) na Vlaki odigraju koju partiju ove zaboravljene igre.
Komentar *