Povodom treće obljetnice Vladine smrti, prenosimo vam impresije njegovih kolega i suradnika.
In memoriam prof. dr. sc. Vlado Cigić
(Dobrkovići, 21. 8. 1946. – Dobrkovići, 22. 11. 2008.)
Vlado Cigić rođen je u Dobrkovićima, općina Široki Brijeg, 21. kolovoza
1946. godine od oca Andrije i majke Kate rod. Zeljko. Tiho je preminuo
u krugu obitelji, u rodnom selu, 22. studenoga 2008. godine, nakon duge i
strpljive borbe s teškom bolešću. Prošao je sadržajan i dostojanstven život
od seoskog dječaka koji je s četiri godine ostao bez oca do plemenita čovjeka,
sveučilišnog profesora i vrsnog matematičara.
Na širokobriješkoj gimnaziji maturirao je 1965. godine i potom upisao
studij matematike na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu, gdje je
diplomirao 1969. Na istom fakultetu je magistrirao 1977. s temom iz područja
konačnih grupa. Akademske godine 1981./82., tijekom studijskog boravka na
Mathematiches Institut der Universität Heildelberg, pod vodstvom profesora
Zvonimira Janka izradio je doktorsku disertaciju s naslovom “Jedan općenit
teorem o projektivnim ravninama konačnog reda s primjenom na projektivne
ravnine reda 15”, koju je obranio na Matematičkom odjelu Prirodoslovno-matemati
čkog fakulteta u Zagrebu 1983. godine.
Svoj radni vijek Vlado je započeo 1970. godine u Sarajevu kao profesor
u Prvoj gimnaziji i asistent na Mašinskom fakultetu u Sarajevu. Godine
1975. dolazi u Mostar i zapošljava se na Mašinskom fakultetu, danas
Fakultet strojarstva i računarstva. Radeći na Sveučilištu u Mostaru (Fakultet
strojarstva i računarstva, Građevinski fakultet i Fakultet prirodoslovno-matemati
čkih i odgojnih znanosti) prošao je put od asistenta do redovitog
profesora.
Teško je sagledati i sažeti sve što je u tom vremenu profesor Cigić radio
i napravio. Zbog nedostatka matematičara i svoje požrtvovnosti držao je dva
do tri puta više nastave od normalnog nastavnog opterećenja. Na studijima
strojarstva, građevinarstva i računarstva predavao je gotovo sve matematičke
kolegije. Kada su na tadašnjem Pedagoškom fakultetu pokrenuti sveučilišni
studiji matematike i fizike, a potom matematike i informatike s posebnim
entuzijazmom sudjelovao je u realizaciji tih studija, unatoč velikom nastavnom
opterećenju na matičnom fakultetu. Predavao je Diferencijalne jednadžbe,
Algebarske strukture te Matematičku analizu III i IV. Bio je suvoditelj i
predavač na poslijediplomskom studiju Fakulteta strojarstva i računarstva
u Mostaru i predavao na poslijediplomskom studiju matematike u Sarajevu.
Obavljao je dužnosti prodekana za nastavu na Strojarskom fakultetu od
1996. do 2000., te pomoćnika rektora za znanost od 2005. do 2007. godine.
Od pokretanja časopisa za prirodne i tehničke znanosti “Znanstveni glasnik”
pri Sveučilištu u Mostaru bio je njegov glavni urednik. Napisao je četiri
sveučilišna udžbenika i surađivao na izradi udžbenika za osnovnu školu. Bio je
aktivan član strukovnih matematičkih udruga, Udruge matematičara “Ruđer
Bošković” iz Mostara, Društva matematičara BiH, Hrvatskog matematičkog
društva, American Mathematical Society te Hrvatskog društva za znanost i
umjetnost.
Nastojao je pomoći u podizanju matematičkog podmlatka, vodio diplomske
i magistarske radove, savjetovao i hrabrio mlade kolegice i kolege. I sama
sam imala sreću na početku svoje znanstvene karijere osloniti se na njegovu
nesebičnu pomoć. Kada sam na poslijediplomskom studiju položila zadnji
ispit bila sam već umorna od iscrpljujućih putovanja na relaciji Mostar-Zagreb
i pomalo uplašena onim što me još čeka. U razgovoru nakon ispita, očito
shvaćajući da trebam pomoć, profesor Mirko Polonijo je došao na ideju da bi
Vlado Cigić mogao dati temu za moj magistarski rad. Znali smo da po važećim
pravilima nije mogao biti formalni voditelj, ali obzirom na ugled i simpatije
koje je stekao među zagrebačkim matematičarima problem se pokazao lako
rješivim. Vlado je ideju odmah prihvatio. Tema je bila spremna, literatura
pribavljena, a za konzultacije se uvijek našlo vremena. Dio nastave smo
održavali na istom fakultetu. Dovoljna je bila ponekad i pauza između dva
nastavna sata za razjasniti neki pojam ili nedoumicu koja me mučila. Sve
to mi je nevjerojatno olakšalo posao oko izrade magistarskog rada. Vladi
svakako dugujem veliku zahvalnost i za uspostavu profesionalnih kontakata
dragocjenih za moj daljnji rad, ali ništa manje za iskreno i oplemenjujuće
prijateljstvo.
Znanstveni rad doživljavao je kao posebnu misiju. Kada bi ga drugi
poslovi i svakodnevne obveze omeli u znanstvenom radu ili kad bi zapeo u
nekom istraživanju znao bi samoprijekorno reći: “Više je matematika dala
meni nego ja matematici”. U početku svog znanstvenog rada bavio se
problemima konačnih grupa da bi se kasnije uključio u istraživanja konačnih
geometrija. Povezanost tih dvaju područja i Vladine originalne ideje doveli
su do novih zanimljivih rezultata. Uz znanstvene, pisao je i stručne radove
obično birajući teme korisne za razumijevanje nekog aktualnog istraživanja.
Vlado Cigić je bio izuzetno omiljen nastavnik. Uz znanja koja im je
prenosio, studenti su kao poseban dar doživljavali njegovu iznimnu osobnost,
jednostavnost i osebujan način razmišljanja i izlaganja. Njegova studentica
strojarstva, a kasnije radna kolegica je zapisala: “. . . I sama se sjećam prvog
dana kada je ušao u učionicu kad nas je zapljusnuo širokim osmijehom i valom
nesvakidašnjeg entuzijazma”.
Njegov poziv profesora i znanstvenika bio mu je beskrajno važan, ali s
podjednakim žarom se posvećivao i drugim životnim sadržajima. Nesebičnim
društvenim angažmanom potvrđivao je svoje čovjekoljublje i domoljublje, živo
sudjelovao u izgradnji svoje male župne zajednice, uživao u nekim seoskim
poslovima kao najdražem hobiju, s prijateljima gorljivo i duhovito raspravljao
o najsloženijim filozofskim pitanjima i još puno toga dobrog i lijepog što, zbog
opće užurbanosti i njegove dobrodušnosti, često nismo ni primjećivali. Uz sve
to uvijek mu je na prvom mjestu bila obitelj i topla očinska briga za kćeri
Katarinu i Marijanu.
Kako bi ovaj tekst bio potpuniji i sadržajniji obratila sam se nekolicini
Vladinih kolega, suradnika i prijatelja zamolbom da mi pošalju svoje sugestije
i sjećanja. Sa zahvalnošću sam uvažila sve prispjele odgovore. Jedno sjećanje
navodim na kraju u cijelosti.
Sjećanje prof. dr. sc. Juraja Šiftara:
Profesora Vladu Cigića pamtimo kao dobrog matematičara, a nadasve
dobrog čovjeka i kolegu. Bio je iznimno pošten, skroman, marljiv, duhovit
i požrtvovan. Činilo se da drugima uvijek posvećuje više brige nego samom
sebi. U zagrebačkom matematičkom krugu upoznali smo ga u prosincu 1982.
godine kad je došao iz Mostara održati predavanje na Kolokviju Hrvatskog
matematičkog društva o rezultatima svoje disertacije koju je predao na
ocjenu Matematičkom odjelu PMF-a. Vlado je bio prvi u nizu “Jankovih
doktoranada” iz područja konačnih geometrija otkako je prof. Zvonimir
Janko, nakon svojih velikih otkrića i brojnih značajnih radova iz teorije
konačnih grupa, usmjerio svoj znanstveni interes i na konačne projektivne
ravnine i srodne kombinatoričke strukture.
Tridesetak godina kasnije, imamo u Hrvatskoj nekoliko međunarodno
afirmiranih skupina matematičara koji se bave konačnim geometrijama i koji
su o tome objavili na desetke znanstvenih radova, no kada je Vlado Cigić stigao
u Zagreb, kako bi prikazao svoj teorem o grupama kolineacija hipotetičke
ravnine reda 15, sličnih radova kod nas još nije bilo. Na našim seminarima i na
poslijediplomskom studiju takve su teme bile zastupljene već dulje vremena,
ali prihvatiti se ocjene disertacije iz tog područja značilo je tada posve novu
vrstu zadatka, na razmeđu geometrije i algebre.
Uz malo treme, impresioniran veličinom matematičkog auditorija pred
kakvim još nije izlagao i to u za njega nepoznatoj sredini, Vlado je ipak
ostavio vrlo povoljan dojam i tako “probio led” za mnoge buduće doktorande
iz “Jankove škole”. O Vladinom prvom boravku u Heidelbergu pričalo se
nekoliko zgodnih anegdota, no spomenimo samo to da su uvjeti tada bili vrlo
daleko od idealnih, ali da je on, skroman i ustrajan kakav je uvijek bio, sve
to izdržao i dovršio rad.
Kasnije smo Vladu susretali različitim povodima, u Zagrebu, Splitu ili
Heidelbergu, kamo se opet vratio na još jedan studijski boravak kada je
“promet” doktoranada i drugih gostiju kroz Matematički Institut i naročito
kroz njegov računarski centar postao znatno gušći nego početkom 80-ih.
Posebno ću sa zahvalnošću pamtiti kako Vladi Cigiću nije bilo teško ujesen
1985. doputovati u Zagreb na samo nekoliko sati, kao član povjerenstva za
obranu moje disertacije, jer, kako znamo, barem jedan član mora biti “izvana”,
a to je u ovom slučaju značilo i izdaleka. Vlado se nikad nije nametao, nije
pričao o vlastitim problemima i teškoćama, a bilo ih je mnogo i o njima smo
ponešto mogli saznati samo posredno. Prof. Vlado Cigić bio je svuda cijenjen
i omiljen, s razlogom. Njegov prerani odlazak za mnoge prijatelje i kolege
predstavlja nenadoknadiv gubitak.
Popis znanstvenih i stručnih radova
[1] S. Blažev and V. Cigić, Classification of lines in finite affine coordinate plane of odd
order, Differ. Geom. Dyn. Syst. 10 (2008), 58–61.
[2] S. Blažev and V. Cigić, Matrix forms for isometries of the affine plane AG(2, q) and
of the corresponding Miquelian M¨obius plane, Note Mat. 28 (2008), 175–185.
[3] S. Blažev and V. Cigić, About induced orthogonality and generalized reflections of
affine coordinate plane A(K) of odd order, Balkan J. Geom. Appl. 12 (2007), no. 1,
9–15.
[4] V. Cigić, O stereografskoj projekciji, Znanstveni glasnik 16 (2005), 73–79.
[5] V. Cigić, O strogoj rezoluciji u 1–dizajnima, Radovi Hrv. Dru. Znan. Umj. VII/VIII
(1999/2000), 143–146.
[6] V. Cigić O tangentama konika u konačnoj projektivnoj ravnini P(V ) i poopćenjima
za projektivne prostore dimenzije ≥ 3, Zbornik radova Strojarskog fakulteta u Mostaru
(1999), 33–38.
[7] V. Cigić, Some new partially symmetric designs and their resolution, Rend. Sem. Mat.
Univ. Padova 99 (1998), 99–103.
[8] A. Golemac and V. Cigić, On the group A5 as an automorphism group on triplanes of
order 16, Glas. Mat. Ser. III 32(52) (1997), 173–177.
[9] V. Cigić, O konstrukciji konačnih polja, Znanstveni glasnik 2 (1997), 75–81.
[10] V. Cigić, O simetričnim dizajnima s Baerovom podravninom, Znanstveni glasnik 1)
[11] V. Cigić, Some new partial symmetric designs derived from symmetric design with
1, Glas. Mat. Ser. III 31(51) (1996), 47–51.
[12] V. Cigić, Two series of square 1–designs derived from classical designs PG(2, p2s) and
PG2(3, ps), Glas. Mat. Ser. III 29(49) (1994), 213–216.
[13] V. Cigić, O konstrukciji konačnih polja i projektivne geometrije nad konačnim poljem,
Matematika XX 3–4 (1991), 39–45.
[14] V. Cigić and A. Golemac, On a class of symmetric 2–(40, 13, 4) designs, Glas. Mat.
Ser. III 25(45) (1990), 3–7.
[15] V. Cigić, O nekim kolineacijama projektivnog dizajna, Zbornik radova Gradevinskog
fakulteta u Mostaru (1988), 63–65.
[16] V. Cigić, A study of full collineation group of the projective plane of order 26, Publ.
Inst. Math. 40(54) (1986), 153–159.
[17] V. Cigić, Jedan pristup konstrukciji dvoravnina, Mat. Vesnik 37 (1985), 163–166.
[18] V. Cigić, Neke mogućnosti operiranja kolineacija prim reda p na projektivnim
ravninama reda p + 2 i p + 3, Akad. Nauka Umjet. Bosne Hercegov. Rad. Odjelj.
Prirod. Mat. Nauka (1985), 45–51,
[19] Z. Janko and V. Cigić, On planar collineations of order 13 acting on projective planes
of order 16, Rad. Mat. 1 (1985), 163–172.
[20] V. Cigić, Konačne projektivne ravnine, Zbornik radova Gradevinskog fakulteta u
Mostaru (1983), 67–69.
[21] V. Cigić i H. Drljević, Stepenasta funkcija i odredeni integral, Matematika (1983),
46–52.
[22] V. Cigić, Zur F–Komplementsatz in endlichen aufl¨osbaren Gruppen, Akad. Nauka
Umjet. Bosne Hercegov. Rad. Odjelj. Prirod. Mat. Nauka 22 (1983), 57–59.
[23] V. Cigić, A theorem on finite projective planes of odd order and an application to
planes of order 15, Arch. Math. (Basel) 41 (1983), 280–288.
[24] V. Cigić, Jedan op´cenit teorem o projektivnim ravninama konačnog reda s primjenom
na projektivne ravnine reda 15, disertacija, Sveučilište u Zagrebu, PMF–Matematički
odjel, 1983.
[25] V. Cigić, Neke primjedbe o formacijama i homomorfima konačnih grupa, Akad. Nauka
Umjet. Bosne Hercegov. Rad. Odjelj. Prirod. Mat. Nauka 20 (1982), 9–12.
[26] V. Cigić, Jedna karakterizacija primitivne grupe, Akad. Nauka Umjet. Bosne Hercegov.
Rad. Odjelj. Prirod. Mat. Nauka 20 (1982), 5–8.
[27] V. Cigić, Zu den F–Projektoren in endlichen Gruppen, Glasnik Matematiˇcki 17 (1982),
11–17.
[28] V. Cigić, Uz teoriju formacija, Zbornik radova Mašinskog fakulteta u Mostaru (1979),
1–4.
[29] V. Cigić, Formacije konačnih grupa, magistarski rad, PMF u Sarajevu, 1977.
Sveučilišni udžbenici
[30] V. Cigić, Primijenjena matematika, objavljivanje u pripremi.
[31] V. Cigić, Matematika II, Sveučilište u Mostaru i Gradevinski fakultetu Mostar, Mostar,
2001.
[32] V. Cigić, Elementarna teorija funkcija kompleksne varijable i Laplaceovih transformacija,
Sveučilište u Mostaru, Mostar, 1999.
[33] V. Cigić, Matematika II, Gradevinski fakultet Mostar, Mostar, 1989.
Glasnik Matematički br 45, Zagreb, 2010.g. Anka Golemac
Pokoj vječni daruj mu Gospodine.
Ovakvih dobrih ljudi više nema,bio je stvarno posebna osoba, neka mu je pokoj vječni..
Bio je zaista velik čovjek. Skromnost u tako velikom čovjeku se više ne može naći. Počivaj u miru božijem.
bio je strašan n na glavicu kupusa 😉 priče, prepričavanja, putovanja i doživljaji, nezaboravne vožnje renaultom 4! počivaj u miru dragi prijatelju, nikad te nećemo zaboraviti. Tvoj duh još osjećamo i vidimo da fališ, tvoja strast prema sportu, životinjama i životu nenadoknadiva je…
Bio je jedan,jedini,neponovljivi,jednostavni i obični malia veliki čovjek. Hvala ti za sve što si dao.
Tko nije imao prilku upoznati ili družiti se sa pokojnim Vladom, nema pojma koja je to veličina čovjek.Kako kaza jedan dobar prijatelj takav čovjek se samo jednom rađa u sto godina .Počivaj u miru božjem.
Poštovana g. Golemac,
Hvala Vam za tekst koji ste napisali, objavili, kao i stranicama http://www.dobrkovici.com koje su to prenijele.
Bog će Vas za to nagraditi! Iznijeli ste niz izvanrednih činjenica, istina o tom nesagledivo velikom, a tako skromnom i jednostavnom Božjem čovjeku.
Svi koji su ga dobro poznavali mogli bi dodati još niz vrlina od kojih je bila satkana njegova osobnost.
Takvih je Kraljevstvo nebesko! On je uzor! Neka mu je vječni pokoj u veličanstvenoj, sjajnoj, željenoj i vječnoj Božjoj blizini!
Ovaj veliki čovjek je zaslužio da neka ulica ili trg u Mostaru, a svakako i u Širokom Brijegu, nosi ime ovog čovjeka, koji je svojim djelom zadužio buduće generacije. Neka ovaj komentar bude inicijativa da gradske vlasti donesu odgovarajuće odluke.
Jedan i neponovljiv bio je Vlado
Profesore, hvala ti na svemu, i počivaj u miru Božjem.
Tvoj student.
Komentar *
Kao student generacije 78/79 na Mašinskom u Mostaru pamtim ga kao asistenta koji je izvanredno tumačio, šalio se ,nenametljivo obrađivao materiju i ulazio u srca svih studenata kojima je pokazivao put ka uspjehu.
Neka mu je laka zemlja i pokoj duše !
Vlado je stanovao kod nas, u Sarajevu, davno, kada ssam ja bio klinac .. tek veceras kada sam ukucao njegovo ime na internet saznali smo da ga vise nema. … Kakav je Vlado bio covjek reci ce vam ovaj primjer. Kada je napustao stan i krenuo za Mostar, moja mama je zaplakala.