„Liječnici su vrijednost ovog društva i mladi sigurno ne bi odlazili iz Hrvatske da im se ponudi sigurnost, u našem slučaju pravo na specijalizaciju iz obiteljske medicine i pravedna naknada za rad.“
Obilježje obiteljske medicine je dugotrajan osobni odnos između pacijenta i liječnika te pružanje skrbi koja obuhvaća promicanje zdravlja, prevenciju bolesti, liječenje i rehabilitaciju oboljelih i onesposobljenih.
Razgovarali smo sa Draganom Soldom, dr. spec. obit. med., predsjednikom Hrvatskog društva obiteljskih doktora. Hrvatsko društvo obiteljskih doktora je stručno društvo Hrvatskog liječničkog zbora osnovano s ciljem promicanja specijalizacije iz obiteljske medicine kao temelja struke, unapređenjem trajne medicinske edukacije liječnika obiteljske medicine, i predstavljanja struke u Zboru.
Osim te dužnosti, dr. Soldo je i asistent na Katedri za obiteljsku medicinu Medicinskog fakulteta sveučilišta u Zagrebu, a od 2007. radi u Domu zdravlja Zagreb-Centar- na lokaciji Dugave. Od 2013. godine je mentor za obavljanje specijalističkog staža iz obiteljske medicine. Službeni je predstavnik Hrvatske liječničke komore i Republike Hrvatske u Europskom društvu specijalista opće/obiteljske medicine.
Narod.hr: Zbog čega odlučili postati liječnik obiteljske medicine?
Medicina je ogromna i pred svakim mladim liječnikom stoji velika odluka o tome čime se planiraju baviti po završetku Medicinskog fakulteta. Moj osobni izbor nije bio pretežak, jer je obiteljska medicina na neki način danas postala kraljica medicinske struke s obzirom na ogromnu širinu i mogućnosti koje nudi. Ja sam odlučio postati liječnik obiteljske medicine jer sam se još na fakultetu zaljubio u tu profesiju, jedinu koja čovjeka gleda kao cjelovitu osobu u njegovom svakodnevno okruženju. A imao sam sreće da sam radio i učio od kolega koji su dijelili moje osjećaje za struku pri čemu bi posebno izdvojio primarijus Nevenku Vinter Repalust i svoju mentoricu prof.dr.sc. Milicu Katić.
Narod.hr: Kako su izgledali Vaši prvi susreti sa pacijentima u ordinaciji?
Prvi susreti s pacijentima su bili jako zanimljivi, jer su na neki način potpuno izlazili iz okvira koje smo učili na fakultetu. Ono što me možda i najviše dojmilo je koliko je pacijentima bilo drago da im je došao mladi liječnik i koliko su bili susretljivi da pomognu u bilo kojem pogledu. Ubrzo sam shvatio da je u obiteljskoj medicini odnos s pacijentom daleko kompleksniji od klasičnog medicinskog modela u kojem pacijent dolazi liječniku sa simptomima bolesti,a liječnik postavlja dijagnozu i određuje terapiju i „svi sretno idu kući“. I većina mojih početnički grešaka u radu je bila upravo plod nedovoljno izbrušenih vještina komunikacije koje su ključ uspješnog rada liječnika obiteljske medicine. Možda zvuči smiješno, ali je vrlo često iznimno teško saznati pravi razlog zbog kojeg je pacijent došao liječniku, a na kojem se temelje sva naša daljnja postupanja. Jedan od smiješnih primjera je kad vam u ordinaciju dolazi muškarac u četrdesetima s pitanjem „Doktore zašto je moja žena bila jučer kod Vas?“ (naravno da je dobio odgovor da je možda bolje da to pitanje postavi svojoj supruzi)
Narod.hr: Zašto je važno da se cijela obitelj liječi kod zajedničkog liječnika opće medicine?
Jako važno jer nije moguće čovjeka – društveno biće gledati kao jedinku izdvojenu iz okoline u kojoj živi i veliki broj bolesti je genetski ili socijalno uvjetovan upravo činjenicom da je pacijent dio jedne obitelji.
Narod.hr: Kakvu ulogu imate kao mentor u obavljanju specijalističkog staža iz obiteljske medicine?
Najvažnija uloga je da kolegama pomognem da budu odlični liječnici obiteljske medicine i dobro izvježbaju svoje praktične i komunikacijske vještine i što je najvažnije da razviju holistički pristup prema pacijentu tijekom specijalizacije.
Narod.hr: Možete li nam navesti koji su Vaši najveći uspjesi iz prakse u ordinaciji, kad ste se osjećali ponosnim na svoj poziv?
Nema velikih i malih uspjeha, za mene je ogroman uspjeh i ponosan sam svaki put kad nekom pomognem riješiti problem koji ga muči, jer nešto što je nama liječnicima ponekad banalno pacijentu je jako važno i veliko. Pogotovo ako se radi o problemu koji nitko drugi nije prepoznao i razumio, a pacijentu je uzrokovao velike probleme i obilazio je mnoga vrata.
Narod.hr: Sigurno ste imali i teže trenutke, pa koji trenutci iz prakse su Vam bili posebno teški kao liječniku i čovjeku?
Najteži trenutci u poslu su svakako situacije kad se morate suočiti s obitelji teško bolesnog pacijenta, ili objasniti pacijentu da za njegovu bolest nažalost nema pravog lijeka. Ponekad je jako teško i komunicirati s pacijentom koji vas ne razumije odnosno ne želi razumjeti i treba uložiti puno truda da takva komunikacija ne završi frustracijom. Ono što svakako posebno pogađa su situacije kad vas pacijent neutemeljeno optuži da ste krivac za njegovo stanje ili bolest.
Narod.hr: Pomažu li i koliko empatija i pozitivan stav prema svakoj vrsti bolesti utječe na pacijente?
Jako puno, jer ljudi osjećaju emocije i to je iznimno važno u procesu ozdravljenja/ prihvaćanja bolesti.
Narod.hr: Kako se nosite sa gubitkom, odnosno, smrću svog dugogodišnjeg pacijenta?
Svaki rastanak je težak, pogotovo s ljudima koje poznajete kroz cijelu svoju profesionalnu karijeru, ali to je dio životnog ciklusa.
Narod.hr: Prema Vašem mišljenju, podnose li bolest pacijenti lakše uz molitvu, odnosno vjeru?
Vjera je dio ljudskog života i ukoliko je pacijent vjernik svakako da pomaže. Mi liječnici obiteljske medicine gledamo čovjeka kao cjelinu, pa samim time moramo poštovati i njegova vjerska uvjerenja.
Narod.hr: Prema vašem iskustvu, koliko se današnje obitelji brinu za svoje zdravlje?
Kao i u svim drugim sferama imate obitelji koje po ovom pitanju funkcioniraju jako dobro i jako loše. Još davno je Tolstoj napisao „Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način” tako da u pravilu obitelj koja dobro funkcionira jako drži do zdravlja svojih članova.
Narod.hr: Koji su izazovi u suvremenoj obiteljskoj medicini pred Vama liječnicima?
Jako veliki jer se reformom zdravstvenog sustava najveći teret i odgovornost stavlja na liječnika obiteljske medicine kao centralnu figuru u liječenju i zbrinjavanju pacijenta. Svakako da su veliki izazov i nove dijagnostičke i terapijske metode koje je moguće provoditi u našim ordinacijama, ali možda najveći izazov je skrbiti za „modernu obitelj“ odnosno suočiti se s promjenama u funkcioniranju obitelji koje sa sobom nosi vrijeme.
Narod.hr: Kakve su perspektive obiteljske medicine u Hrvatskoj s obzirom na uvjete priznavanja specijalizacije i odlaska mladih liječnika iz Hrvatske?
Ja osobno smatram da je perspektiva obiteljske medicine u Republici Hrvatskoj jako dobra, jer smo neovisna struka i bilo kojem zdravstvenom sustavu smo najisplativiji dio sustava. Liječnici su vrijednost ovog društva i mladi sigurno ne bi odlazili iz Hrvatske da im se ponudi sigurnost, u našem slučaju pravo na specijalizaciju iz obiteljske medicine i pravedna naknada za rad. Naš program specijalizacije je potpuno usklađen s europskim standardima tako da kolege uglavnom nemaju većih problema u slučaju da svoju sreću žele potražiti izvan zemlje.
Narod.hr: Kako Vaši kolege , dr. spec. obit. med., preko stručnih udruga surađuju sa predstavnicima zdravstvenog sustava, odnosno, resornog ministarstva, dopiru li Vaše sugestije i riješenja do njih?
Postoji suradnja, ali svako bi mogla biti puno bolja i produktivnija. S obzirom da je iza nas jedan dugi period nesigurnosti i političke nestabilnosti nadam se da će ta suradnja postati puno bolja i da će naše sugestije i prijedlozi biti u značajnoj mjeri prihvatljiviji resornom Ministarstvu i Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje.
Izvor: narod.hr/hlk.hr