Jedanaesta fra Ivanova obljetnica

Prerana fra Ivanova smrt, neodoljivo priziva ugođaj Vojnovićevih soneta: Jedan po jedan odhodu vlastela… Napustio nas je prijatelj i svećenik, koji je za svakog čovjeka imao vremena i ljubavi. U životnim i svećeničkim iskušenjima pokazao se neustrašiv. Samoinicijativno se javljao i odlazio na službu u župu u okruženju, sred ratnog vihora, ne mareći za osobnu sigurnost i zdravlje. Još se sjećamo kako su ga njegovi župljani u Kanadi odgovarali od dolaska u Domovinu jer je tamo rat. Fra Ivan im je bez kolebanja odgovorio. “Moj narod krvari i dužnost mi je dijeliti sudbinu s njim, pa taman odmah poginuo.”
Kako je rekao, tako i učinio. Dogorio je dajući se i dijeleći, svima kojima je to bilo potrebno.

PREMINUO FRA IVAN BRADVICA
U subotu 4. studenoga 2000. u bolnici u Camogli kod Genove u Italiji preminuo je franjevac Hercegovacke franjevacke provincije fra Ivan Bradvica. Pokop ovozemnih ostataka fra Ivana Bradvice obavljen je 9. studenoga na Humcu.
Fra Ivan Bradvica roden je 9. svibnja 1944. u Veljacima. Osnovu školu završio je u Vitini, a gimnaziju u franjevackom sjemeništu u Viskom. Bogosloviju je pohadao u Sarajevu, Trentu i na Antonianumu u Rimu gdje je diplomirao 1971. godine. Doživotne zavjete je položio 1969. u Trentu u Italiji gdje je i zareden za svecenika 1970. Od 1971. do 1991. kao svecenik-franjevac djelovao je medu Hrvatima u dijaspori SAD-a i Kanade. Bio je župni pomocnik u hrvatskoj župi sv. Jeronima u Chicagu, nakon cega je godinu dana djelovao u župi sv. Cirila i Metoda u New Yorku. U župi sv. Nikole Tavelica u Montrealu djelovao je kao župnik od 1976. do 1987. godine i gdje je izgradio novu crkvu i hrvatsko katolicko središte. Dvije godine je djelovao u hrvatskom franjevackom središtu u Norvalu u Kanadi, a od 1989. do 1991. bio je župnik u župi sv. Obitelji u Kitcheneru u Kanadi. S pocetkom demokratskih promjena u domovini Hrvatskoj fra Ivan Bradvica se vraca u rodni kraj. Djeluje u franjevackom samostanu na Širokom Brijegu, a potom i u opkoljenom Konjicu. U župu Medugorje dolazi u kolovozu 1995. i neumorno radi do ožujka 1999. kada se ponovno vraca u Konjic u kojemu predano radi na duhovnoj i materijalnoj obnovi te devastirane župe.

Pokop ovozemnih ostataka fra Ivana Bradvice obavljen je na Novom groblju u Ljubuškom 9. studenoga 2000. u nazocnosti velikog broja redovnika, redovnica, svecenika i vjernika. Sv. misu, u crkvi sv. Ante na Humcu je predvodio msgr.Ratko Peric, biskup mostarsko-duvanjski i trajni upravitelj trebinjsko-mrkanjski u zajedništvu s 85 svecenika.
Mi koji smo imali srecu izbliza živjeti uz ovoga franjevca široka srca i nadasve pobožna duha osjecamo veliki gubitak buduci smo tijekom dugog niza godina bili praceni pastoralnom brigom i zauzetošcu ovoga marljivoga i na poseban nacin Gospi odanoga franjevca. Osim župljana župe Medugorje u kojoj je fra Ivan djelovao cetiri godine, i mnogi inozemni hodocasnici vratili su se svojim domovima potaknuti na novi život i put obracenja kroz duhovne nagovore i seminare koje je za njih vodio fra Ivan.
I na ovaj nacin još jednom zahvaljujemo Bogu za sve dobro koje je ucinio preko svoga sluge preporucujuci ga u vaše molitve.
Press Bulletin, Međugorje

ZBOGOM PRIJATLJU – Fra Ivanu

U smiraj dana otpa list žut,
U smiraj dana usnu ti,
Prijatelju dragi.

Tužna je ova jesen
Jer sprema
Humku od lišća
Za tebe.

Ugasnu sjajna zvijezda
Hercegovačkog neba,
Ali bljesnu u dušama
Tvojih malenih
Koje si na koljenu ljubio.
Dječji biseri iz očiju
Kapali su na tvoju humku.
Nisu ti mogli dati ruku,
Bio si daleko…

Ali molitve njihovih anđeoskih duša
Bile su spona s tobom.
Želja da te još jednom vide…
Ali plan bijaše drugi…
Uz tvoj odar,
Uz tvoj grob.
Ljubiti brata, prijatelja,
Mogli su.

Uz tebe,
Do tvog zadnjeg ovozemnog doma,
Do kraja, dragi prijatelju,
Išli su tvoji maleni,
Koje si volio.
Moli za njih.
Neka njihova zvijezda sjaji na nebu
I drugima osvjetljava put.

Vesna Mandić rođ. Grbešić
9.11.2000.

SJEĆANJE NA PRIJATELJA

Danas su prošle dvije godine od kada nisi s nama, dragi prijatelju.
Još se sjećam kada smo Te svi ispratili na Tvoj tihi počinak u sjenu stoljetnih hrastova, na Tvoj Humac, Tvoj ljubuški kraj. Ali nismo Te zaboravili, još Te zapravo nismo ni ispratili, jer Ti si s nama, živiš u onima kojima si prošao kroz život.
Sretni smo što smo Te upoznali kao čovjeka, brata, svećenika. Što si bio prijatelj naše obitelji. Krstio si našeg sina i zauvijek ušao u srca sve djece. Gdje si god bio djecu si volio. Znao si nakon sv. Mise za sv. Nikolu djeci donijeti bombona. A dječje srce je veliko, a dlan malen, rekli su. Zaista je tako. Po tome Te pamte djeca svuda gdje si bio. Obilježio si župe u Kanadi, Konjicu, Širokom Brijegu, Međugorju.
Bilo mi je neizmjerno veliko kada si se došao pozdraviti s nama. Ostavio si nam tada prelijepe Očenaše u kutijici – Oltaru Presvetog Srca Isusova. Veliki dar kojeg si dobio od Hrvata Kanade kada su Te ispraćali u Domovinu. A Ti si to ostavio u našoj obitelji. Rekao si: «Ovdje će se moliti za mene»!
Znao si tada, dragi fra Ivane, da su dani Tvoji na ovoj zemlji izbrojeni.  Plemenito, znamo. Istrošio si sebe na njivi Gospodnjoj u Kanadi, Konjicu, Širokom Brijegu, Međugorju – ispovjedaonici svijeta, gdje si neumorno tješio raskajane. I učio ih u Marijinoj školi ljubavi.
Znam da su Te zato svi voljeli.
Bio si maleni čovjek, Franjin sin, koji je silno volio Domovinu, čovjeka i Boga. Sve si to spajao u jedno.
Kao što je Isus tražio od svakog čovjeka.
I u svemu tome težiti svetosti.
Molim Te, sjeti se s Neba svih nas u svojim molitvama. Hvala Ti što Si prošao kroz naše živote. Hvala za Tvoj široki srdačni osmjeh, lijepe propovijedi i lijepo srce franjevačko.
S ljubavlju – oni koji Te neće nikada zaboraviti i nadaju se susretu s Tobom u Vječnosti.

Vesna Mandić rođ. Grbešić
Široki Brijeg, 4.11.2002.