Društvo je sjedilo uz slabašnu svjetlost rudarske lampe dok je pozorno slušalo o Jukinim junaštvima i ratnim podvizima još iz prvog svjetskog rata. Na kraju su na red došle i aktualne teme o kojima je Juka također puno toga znao. ‘Sutra u selo stižu električari postavljati stupove za niskonaponsku električnu mrežu’, slavodobitno je uskliknuo Juka. ‘Neće više u selu biti mraka. U svakoj kući će se vidit jednako. To vam Juka kaže.’ Neki od nazočnih potvrdno su klimali glavama i divili se Jukinoj pronicljivosti i upućenosti u sve događaje koji su bitni za živogt sela. ‘Vidjet će te kad dođu električari kako se Juka penje po stupu. Ja sam ti za rata bio linijaš (vezista – telefonista) sve ja to imam u malom prstu.’ Kada su električari nakon dijela obavljenog posla sjeli prezalogajiti, Juka se prikrao i pitao poslovođu može li se popeti na stup dok oni odmaraju. ‘Može ljudino, ako znaš! ‘ odvrati poslovođa. ‘Sad će njima Juka pokazati što zna. Oni misle da im pričam prazne priče i potajice mi se smiju. Vidit će oni ko je Juka,’ mrmljao je sebi u bradu dok je stezao penjalice uz izlizane opanke. Okupljeni susjedi su s nestrpljenjem iščekivali razvoj situacije. Dok je Juka s penjalicama nespretno koračao prema stupu započela su prva podbadanja. Visoke životne godine i želja za dokazivanjem otežali su Juki put do uspjeha. Naime, već nakon nekoliko koraka ostao je prikovan za stup. Zbog nesnalaženja napravio je preveliki korak i penjelice su duboko zabile u stup i otkazale poslušnost. Pokušavao se isčupati iz neugodne situacije, ali što se više trudio izgledi za uspjeh su bivali sve manji. Dok se gomila cerekala Jukinom neuspjelom pokušaju jedan od električara upita mu ženu Anđu. ‘Šta ćemo sad s njim ako Boga znadeš?’ ‘Ko je ga je šava tenta da se penje gori. Neka šurve vazdan, ta ionako mi u kući smeta.’ I dok su ga električari skidali znoj je curio niz Jukino iscrpljeno lice. Pokušavao je krivicu svaliti na ‘neispravne’ penjalice, jer u suprotnom bi Juka svima pokazao što zna.