Kuća stara
Od kamena je
bila građena
gdje su nekada iskre
obasipale ljubav im toplinu.
Od te ljubavi
savilo se gnijezdo
za jedan novi život.
Od njega tada
ni sunčev osmjeh
sa sobom
ne ponesoh.
Ta je kuća danas
ruševinom postala;
u njoj je moje djetinjstvo,
moja mladost ostala.
Bolno i tužno
ostalo je sve
zapretano
u sjećanjima mojim.
Ispred kuće još uvijek
čatrnja stara stoji
i kao kroničar stari
neprestance vrijeme broji.
I svaki put
kad se s čatrnjom sretnem,
i s kućom popričam starom,
na odlasku
osjećam kao da korača za mnom
želeći mi nešto važno reći,
nešto važno poručiti!
Tamo negdje
Tamo negdje
daleko,daleko,
prekrila te
zemlja hladna.
Svoju mladost,
misao i dobrotu
sa sobom odnio si.
Povela te ljubav
za rodnu grudu,
Hercegovinu
i Hrvatsku svoju.
Bio si potomak
i čuvar ognjišta svoga,
u prvo si svitanje nestao,
a tek dvadeset ljeta imao,
viteže moj hrabri.
Tamo negdje
daleko,daleko,
odnijele te želje svete,
davne četrdeset pete,
za rodnu grudu
za Hecegovinu
i Hrvatsku svoju.
Jagoda Mustapić r.Cigić
pjesma je posvećena mom stricu Mili Cigiću nestao 45.Blaiburg
Bravo Jagoda!
Predivni stihovi.
Hvala ti.