Kuga u širokobriješkom kraju godine 1814 – 15.

Smrtonosna kuga  jedna je od najtežih zaraznih bolesti koju uzrokuje bakterija Yersinia pestis. Najčešći prijenosnici su različite vrste buha i ljudi. Oboljeli osjećaju mučninu, vrućicu, bolove u mišićima i trbuhu, malaksalost, probleme s disanjem i dr. Kuga se danas uspješno liječi antibioticima.
       O pošasti što je harala Hercegovinom s početka 19. stoljeća bavio se časopis Kršćanska obitelj iz Mostara. Prenosimo vam dijelove triju tekstova što ih je objavio ovaj mjesečnik 1944.g.

     „U to doba ovu župu, koja se zove župa Blato, spadale su današnje župe: Široki Brieg, Kočerin, Rasno, Lj. Dolac, Kruševo, Izbično, Crnač i veći dio župa Ledinac i Grljevići. Siela župe izpočetka nije ni bilo, kasnije Čerigaj a od 1844. Široki Brieg.
       Župa Mostar u to vrieme obuhvatala je današnje župe: Bielo Polje, Blagaj, Mostar, Drežnicu, Gorance i M. Gradac, Knešpolje i Lise od današnje župe Široki Brieg. Granica prema širokobrieškoj župi bila je riečica Lištica. Siela župe izpočetka nije ni bilo, kasnije se mienjalo. A najduže, izgleda da je bilo u M. Gracu.
     Kuga, ta najstrašnija zarazna bolest, harala je pojedinačno u našim krajevima kroz cielo tursko vrieme. Ali koji put bi se pojavila u takvoj žestini, da bi, bar u nekim krajevima, popolovila pučanstvo. Tako je to bilo, kako se to vidi iz Matica, 1783., 1797., 1813 – 16., 1834. i kasnije više puta, ali u blažem obliku.
      U našem narodu je ta bolest u strašnoj uspomeni i prema njoj sve zarazne bolesti naziva kužnim bolestima. Narod još priča najstrašnije priče, a mnogobrojni Kužni grobovi dokazuju moć te zaraze.
      Prvi slučaj kuge zabilježen je u Matici umrlih 1. lipnja 1814. Taj dan umrla je u M. Gracu I. Ćavar.     Prvi slučaj kuge zabilježen je 4. lipnja 1814. u Dobrkovićim. Taj dan je umrlo troje Sabljića i svi su pokopani van groblja. Ali izgleda, da se kuga pojavila još ranije u Biogracima. Tamo su koncem svibnja u nekoliko dana umrla dva Damnjanovića  i dva Djurića, bez svećenika, ali nije navedeno, od čega su umrli i pokopani su u groblju Kraljevine.U lipnju javlja se još kuga u Jarama i Ljutom Dolcu i u ova 4 sela ona se javlja, sa malim razmacima, gotovo cielo ovo vrieme. U ovom mjesecu umire od kuge i jedan Kočerinjanin. U ovom mjesecu kuga se javlja i u Knešpolju osobito početkom srpnja.
     U kolovozu imamo samo po dva slučaja u Knešpolju i Lisam. U rujnu hara po Knešpolju, a u listopadu osim Knešpolja proširuje se na M. Gradac i Lise. U studenom je opet zahvaćeno Knešpolje. U prosincu  imamo po nekoliko slučajeva u M. Gracu i Lisama te među Naletilićim u Crnču, ito u jakoj mjeri. Pod konac 1814, javlja se i u Pribinovićim.
      U 1815., u siječnju kuga se ograničuje na Dobrič.  U veljači i ožujku imamo po jedan slučaj u Knešpolju.    U drugom mjesecu 1815. kuga se širi na Buovo i hara tamo 4 mjeseca. Došla je po svoj prilici iz Jara. U trećem mjesecu javlja se u Mokrom, u četvrtom u Dužicama, u petom na Čerigaju.
U travnju je kuga ograničena na Knešpolje: 13 slučajeva. U lipnju kuga zahvaća i Dobrič a u kolovozu 17 slučajeva. U srpnju javlja se jedini slučaj kuge u Kočerinu. U rujnu javlja se kuga u Turčinovićim. U studenom se kuga opet širi po Dobriču i Knešpolju.
     U prosincu nije uobće nitko zaveden u Matici umrlih.
Još dva slučaja u Buovu u siečnju i četiri u prosincu 1816. i kuga prestaje.
    Na  8. travnja 1817. umrlo je isti dan iz iste kuće u Ljubotićima troje Ljubića, ali nije navedeno, od čega su umrli i pokopani su u groblju. To je možda zadnji slučaj kuge iz ovoga doba.
Po plemenima umrlo je: Ljubić Knešpolje 17, Sabljić  Buovo 15, Misir Knešpolje 13, Tadić Lj. Dolac 12, Ereš Knešpolje 11, Damjanović Biograci 9,  Bošnjak Knešpolje 8, Po 7 umrlo je: Hrkać Pribinović, Pavić Lj. Dolac, Sabljić Dobrkovići, Tole Lj. Dolac. Po 6: Cigić i Grbešić Dobrkovići, Naletilić Crnač, Raič Lj. Dolac. Po 5: Bilić i Čović Lj. Dolac i Novak u Biogracim. Po 4: Barbarić Knešpolje, Bogdan Biograci, Budimlić Lj. Dolac, Ćorić Dobrkovići, Kraljević Mokro, Lepan i Lovrić Uzarići. Marijanović Buovo, Markić Biograci, Palavestra i Svrdlina u Lj. Dolcu.

     Od ostalih navedenih 78 plemena umrlo je po 3, 2 ili 1.
     Neka od ovih plemena ne postoje više: Čule, Ereš, Juka, Krtalić i Leko svi iz Knešpolja. Palavestra, Pavić, Pribinović, Bilić, Raič  i Svrdlina iz Lj. Doca, Lepan s Uzarića, Djurić i Novak iz Biograca, Marijanović iz Buova, Jakovljević iz M. Graca…

     Kroz cielo ovo vrieme zabilježeno je  377 slučajeva smrti od kuge. Koji je postotak zabilježen, tko zna. Kao diete slušao sam od pokojnog djeda , koji je rođen 1820, strahote o kugi iz ovog dokaza eto u maticam je u Kočerinu zabilježen samo jedan slučaj. Kako se bilježilo vidi se i iz toga, što su npr. 4 Kraljevića iz Mokrog zavedeni jedan za drugim, iako je jedan umro u četvrtom, jedan u petom, jedan u sedmom a jedan u osmom mjesecu.
     Kad se uzme u obzir, da i dandanas, uza svu strogost crkvenih i državnih propisa, ima slučajeva, da se umrli ne zapiše, a onda je sigurno u to vrieme bilo tih slučajeva mnogo više. Jer onda se nije znalo za smrtni list, podpore i penzije. A ni svećenik nije imao ureda ni pisaćeg stola, nije imao uredovnog ni dana, a kamo li sata. Pojavio bi se od vremena do vremena u mjestu, rekao misu, ispovjedio čeljad pa ured u bisage i dalje.
      A bilo je slučajeva, gdje bi ciela obitelj izumrla – u Knešpolju u Misira otac, mati i 4 djece isti dan – pa i cielo pleme i mahala, pa nije imao tko ni prijaviti.
     Kad se sve ovo uzme u obzir, onda možemo mirne duše reći, da ih je umrlo, ako ne dva puta više nego je zavedeno, a ono svakako mnogo više nego je uvedeno. A ni sami broj umrlih ne smijemo uzimati prema današnjem stanju pučanstva, jer je u ono vrieme bilo svieta mnogo manje nego danas. Mikulića u Kočerinu bilo je na pr. tada samo jedna kuća, a danas ih ima preko 30, a sa odseljenim oko 60.
     Čovjeka jeza hvata, kada se zamisli u ono doba. Sviet uplašen od silnika, siromašan, siromašniji sigurno nego danas, neuk, bez liečnika, a bolest samo kosi. Nema se kamo pobjeći, jer su granice prema Dalmaciji zatvorene, a na druge strane se opet ide u kugu.
      Jedini čuvari naroda, fratri, lutaju bez kuće i kućišta po ogromnom prostoru, da pruže tom jadnom narodu utjehu sv. vjere. A ima ih na tom prostoru 1 ili 2 rietko 3.
     Mučenici, s mučeničkim narodom, onda i sada.“
Izvor: Kršćanska Obitelj str.54. – 56., 67. – 69. i 105.-106. Mostar, 1944.g.