Kula

Naša  stara kuća, bila je u Legnici kod Džinovića kuća. Jednoga dana moćni aga naredi našem pradjedu Lovri Soldi da mu napravi kuću u krajnjih Solda (lokalni naziv). Gradnja kuće je krenula oko 1793. godine i trajala je do kraja osamnaestog stoljeća. Kuća je  sagrađena po islamskim standardima, a Lovre ju je prekrio kamenim pločama. Pred samu predaju  “ključeva” u ruke, aga se predomisli i ponudi Lovri novosagrađenu kuću na korištenje. Razlog ovakvome postupku vjerojatno leži u strahu od hajduka jer se kuća nalazila na osami.
Nakon primopredaje Lovre zavapi: “Da sam bar znao, napravio bi bolju i veću!”

Impozantna građevina s obzirom na vrijeme u kojem je nastala

Lovre je inače imao obitelj sa pet sinova, od kojih su trojica otišla u Mostar, a preostala dvojica (Grgo i Pero) ostala su živjeti na obiteljskom imanju. Grgo je imao Iliju i još druge djece koja su pomrla u najmlađoj dobi pa je Ilija ostao sam u svojih roditelja.
Kula  je se zacrvenjela nakon 120 godina (1920.), kad se Ilija vratio iz Amerike. Kamene  ploče kojima je bila pokrivena  u velikoj su mjeri propuštale vodu pa je došao red na crijep
Mate je imao Petra, Ružu, Anicu i Ivana koji se nije vratio iz  II  svjetskog rata, jer je nestao na križnom putu.
Ilijini potomci, Jago i Bože  preselili su u Široki Brijeg. Od Petrovih potomaka samo je najmlađi Jozo ostao čuvati vatru na obiteljskom ognjištu, dok su njegova braća, uglavnom naselila  Njemačku.

Jedna od nekoliko zidnih niša koje su služile za postavljanje svjetiljki ili dijela kuhinjskog posuđa

Samo je vidljiv gornji dio kamina dok je ložište prekriveno sijenom

Istočno pročelje

Grede i drveni pod  odolio je svim izazovima dvostoljetnog razdoblja