Po pričanju Anđe Marušić, kći Martinove iz Ćoše, u Pilipovu vrtlu nadomak Ivan Drage
nalazi se kužni djevojački grob. Na osnovu sjećanja, to je grob neke Vuletića cure koja je oboljela od kuge, pa ju je obitelj slala na čuvanje ajvana (stoke) da bi imala što manje prilike prenijeti bolest na drugu osobu i tu je umrla. Pošto u to vrijeme nije bilo nikakve učinkovite zaštite od ove opake i smrtonosne bolesti, njezini su je suseljani ili ukućani kukom odvukli u tek iskopanu raku i pokopali u blizini glavnog puta. Inače je i nama laicima uočljivo da su kužni grobovi uvijek, ili gotovo uvijek, osamljeni. Pretpostavljamo da se pokojnike pokapalo na mjestima gdje bi umrle i to na brzinu bez sprovoda i svećenika, jer je prijetila opasnost od zaraze. Postoje u ovom kraju mnogobrojne priče na ovu temu.
Isčupan, slomljen pa vraćen križ
Grob se nalazio u radnoj zemlji. Kopajući u svom vrtlu Šimun Hrkać je motikom udario o nekakav kamen i u trenu se sav ošklapčao (osip). Svrbež je bila toliko neizdrživa, pa je morao pobjeći kući. Grob je uređen od strane Jure i Pere Šantića iz Donjeg Crnča kao zavjet. Nakon nekoliko vremena betonski je križ s groba nestao, da bi se nakon kraćeg vremena ponovo pojavio, ali napola pribijen (vidi fotografiju). Počinitelj ovog nedjela je vjerojatno doživio nekakvu nelagodu, pa je polomljeni križ ponovo na grob vratio. Danas je na grobu željezni križ kojeg su dali izraditi Šantići. Hodočašća na grob su po prilici započela nakon II.svjetskog rata. Na grob se i danas gotovo svakodnevno hodočasti, moli i pale svijeće. Česti molitelji na ovom grobu su Čošani i Grbešćani.
Jesu li ičije molitve uslišane na zagovor ove pokojnice, doista ne znamo.
Kužni grob Vuletića djevojke