Anzelmo Soldo – Cento, počeo se baviti samostalnim limarskim poslom oko 1921. godine. Naime, nakon svršetka I svjetskog rata, pada u rusko ropstvo, pa je sa svojim suborcima na Galiciji zarobljen i transportiran u ruski logor, iz kojega je kradom uspio pobjeći sa svojim supatnicima i doći kući pješke.
Prije odlaska na ratište u stolara Hranića je kupio sav alat za stolarsko zanimanje, kojem je bio sklon. Mnogi su suseljani u međuvremenu dok je bio na bojnom polju Centin alat posuđivali, njime se služili, ali ga nisu više vraćali.
Majstor Hranić, od koga je Cento kupio sav taj alat, u to je vrijeme izradio sve ispovjedaonice u širokobriješkoj bazilici. U ropstvu je Cento uspio apsolvirati sve tajne limarske struke, koja mu je nakon bijega iz ropstva omogućila prehranu obitelji.
Cento je radio, u to vrijeme vrlo prepoznatljive proizvode: limarsku galanteriju, fijakere, kove, polivače, strugače, kuhinjske kante, māše, luće, džezve, oluke i dr….
Obiteljsko zanimanje nastavlja sin Ivan, polazeći limarsku školu 1952. godine. U međuvremenu je Ivan izrastao u vrsnoga limara, obavljajući i najsloženije poslove iz ove struke, penjući se po krovovima ili pak radeći, po narudžbi, svojih poslovnih partnera. Ivan je svoj kruh zarađivao u ovome poslu sve do 2000. godine, kada je iz zdravstvenih razloga vođenje obiteljskog obrta u cjelosti prepustio svome Marku, a Centinu unuku. Čuvajući obiteljsko naslijeđe i tradiciju kroz tri naraštaja, stoje na usluzi svima onima koji je trebaju.
lipi pržanj za kavu