Nakon Gospojine dolazi sezona kresanja lišnjaka, jer je hrastov grm zreo za sječu. To je jedan od najtežih i opasnijih muških poslova na selu. Kao potvrda tomu je bilo neizostavno klanje janjeta, koje se moralo pojesti u dva dana jer nije bilo hladnjaka da bi se meso moglo sačuvati. Janjeće meso je spuštano na konopcu u bunar, da se ne bi pokvarilo, do sutrašnje užine.
Zbog nedostatka druge piće (hrane), da bi prehranili stoku do proljeća ljudi su kresali lišnjak. Kresala se uglavnom hrastovina i jasenovina. Lišnjak se na istoj lokaciji, ponovo mogao kresati, tek nakon 6-7 godina. Bilo je godina kad se kresala samo jasenovina jer bi gubar opustošio hrastove šume. Zbog malog imanja i nedostatka šume neki su suseljani znali kresati lišnjak i napola da bi prehranili svoje blago Skresani grm se sušio 2-3 dana, a potom izlagivao u koke (naramke) i kružno stavljao oko pripremljene stožine radi lakšeg divenja (slaganja).
Grm se kresao u glavom zbog ovaca i koza , a krupnija stoka se hranila kvalitetnijom pićom.
Osim lišnjaka manjao se i jasenov grm, a to je bio uglavnom ženski posao.
Osim ishrane stoke lišnjakom se djelomično rješavao problem ogrijeva i pripremanja dobrih uštipaka, a najbolji su bili oni što su pečeni na brstinama i potom stavljani na iste, da se ohlade i ocijede od suvišne masnoće. Nerijetko bi stopanjica sve tijesto potrošila, a kad bi se osvrnula na brstine, ni jednog uštipka ne bi zatekla. Sve su to pojela gladna usta.
Ponajveći lišnjaci su imali i do 120 naramaka, a neki su zbog velikog broja ovaca znali skresati i po tri na godinu.
Da sadiveni grm ne bi prokišnjavao završavao se slamom ili paprati, koja bi se pritiskivala osičcima- debljim dijelovima odsječenih grana. Ovaj mukotrpni posao trajao bi po tjedan dana kojeg je obavljalo 5-6 ljudi.
Lišnjak bi se razvršivao između Gospina začeća i Božića jer bi do tada ovcama ponestalo paše. Grm bi se do štala i ovčjih pritoraka dopremao na konjima, a nerijetko na muškim ramenima ili ženskim leđima. U predbožićno vrijeme dopremile bi se veće zalihe grma, da se u vrijeme blagdana čovjek može malo više opustiti i sebi posvetiti.
Grm se stavljao na metala (soje) s kojih su ga životinje brstile. Šuma (grane) se slagala na hrpe kao zaliha za ogrjev, a djeca su je vrlo često koristila za ginganje (ljuljanje). Potkraj drugog svjetskog rata nekima je naslagana šuma pomogla sačuvati glavu od “narodne vojske”.