Sjeo Berto u kafić sa svojim susjedom Jurelom, na jutarnju kavu. Tek su bili izmijenili nekoliko riječi, kad je pored njih bez pozdrava prošao susjed Grgo. Nakon, što Grgo odmače svojim dugim i nezgrapnim koracima, Jurela će tiho Berti: „Ovo ti je nikakav čovik.“ Dok su njih dvojica čavrljali, ispijajući gutljaje jutarnje kave, evo ti i susjeda Jandre, koji također prođe bez pozdrava, a Jurela će: „I ovo ti je nikakav čovik,“ poskoči sa stolca i ode za svojim poslom.
Berto je i dalje uživao, na jutarnjem suncu, dok je ulica bila preplavljena užurbanim prolaznicima. Kad Jandre pri povratku ugleda za stolom samog Bertu, sjede i reče: „Vidim te maloprije sidiš s Jurelom, kako ti se ne gadi s njim sidit, on ti je nikakav čovik.“ Pri povratku navrati i Grgo, drugi susjed Bertin, odmorit će malo uz mali konjak i baciti koju. Prije nego se pošteno smjestio u naslonjač, reče: „Ono su ti nikakvi ljudi,“ (misleći na Jurelu i Jandru), brzopotezno ispi piće i nestade u gradskoj gužvi.
Kada su se Bertini susjedi i sugovornici razišli, začu se glasan komentar iza susjednog stola, dvojice prijatelja, inače Bertinih poznanika.
Jedan će: „Svi su oni u pravu.“ „Kako?“ Priupita ga drugi. „Kako neće biti u pravu, kad od njih kao čovik, ne valja niti jedan.“
U to Berto pozva konobara, plati ceh i ode za svojim poslom.
pa tko je ovo objavio,nije svezan nimalo,,majkemi!!!
Ja baš mislim da ova priča ima dobru poruku,mislim da se svatko od nas može prepoznati u ovoj priči;-)
ne seri pajdo matereti
ama ko su ovi