Izgledom i visokim stasom plijenio je pozornost svih seoskih cura. Mnoge su čeznule za trenutkom da s njim u kolu mogu zaplesati, ili na derneku prošetati. Koliko je Pero bio obljubljen među curama najbolje govori pjesma: „Mame moja kiku mi naeri pa me podaj Berinđiji Peri.“ Izabranica njegova srca bila je naočita cura Šima sa Zeljkine Glavice. Kad su Crnčaki momci saznali za njihovu vezu počeli su Peri praviti probleme. Tadašnja momačka logika smatrala je sramotom da im momak iz drugog sela odvede djevojku ispred nosa, a da nisu ništa u tom pogledu poduzeli. Zato je trebalo braniti ponos sela pod svaku cijenu. I dok je Pero gazio Šimi na silo put Zeljkine Glavice, nailazio je na noćne zasjede iz kojih su poput strijela fijukala kamenja oko njegove glave. Poneki bi se kamen zaustavio i na njegovu tijelu, ali Pero je sve to stoički otrpio. Vještim izmicanjem sačuvao bi glavu od izravnog pogotka, ali od Šime i sila nije odustajao. Kad je Pero zaključio da su nadobudni Crnčani napadima prevršili svaku mjeru odlučio je skupiti klapu i uzvratiti udarac. Što se sve događalo u ljutom momačkom boju Dobrkovćana i Crnčana najbolje je oslikala idealizirana guslarska pjesma iz 1925.g. (Vjerojatni autor pjesme je Grgo Spajić – Cvitanović ).
Kliknu vila s glavice Šudara
i dozivlje Crnačkog glavara
Oj Crnčani tvrd vas jad ubio
Hrkać Pero četu sakupio
Sakupio mlade Grbešćane
i uzanje mlade Kusićane
a i Solde iz Donjega sela
Sad bježite majka vam vesela
I Ćorići sivi soklovi
pobit će vas kao i gromovi
U Cigića dvojica imadu
rusu će vam oguliti bradu
Kad Crnčani vilu razumiše
na ognjuštu vatru potrnuše
Naseliše Borak i Lišticu
neki od straʼ biže u Drežnicu
Kad su se „ratne“ sjekire zakopale i mladenačke strasti smirile, Pero (1904.-1945.) i Šima (1904.-1987.) odlučiše sklopiti brak koji im je podario osmero djece. Pero je kao odgovoran suprug i otac obavljao sve težačke radove, a nisu mu bili strani ni kovački poslovi, koji su mu osiguravali dodatne prihode brojnoj obitelj. U vignju (kovačko ognjište) je užareno željezo teškim čekićem vješto pretvarao u različite poljoprivredne alatke. O Perinu kovačkom umjeću najbolje su govorile brojne mušterije od Britvice, Crnča i Izbična, pa sve do Rakitna. Iako seljak i težak, Pero je bio pismen i osviješten čovjek, pripadnik Radićeva seljačkog pokreta. Pošto je Pero bio čovjek od mjere i ugleda, sumještani su ga izabrali za seoskog glavara.
Uzalud viganj čeka obnovu i nove kovače
Kad je bio u najboljim životnim godinama stigao je nesretni rat. Pri povlačenju vojske prema zapadu egzodus je zahvatio i veliki broj civila, među kojima se našao i Pero. Na putu za Bleiburg viđen je posljednji put u Dravogradu od strane susjeda Jage Solde.
Dugo, dugo supruga Šima nadala se i iščekivala je dan kad će joj se Pero vratiti. Međutim, sile zla pletući mrežu mržnje, spremale su osvetu. Dileri nečovještva, Peru i stotine tisuća drugih, na grozomoran način ušutkali su zauvijek.