U mnoštvu zvukova kojima smo svakodnevno zapljusnuti nije lako odabrati pravi Glas koji će nam u tišini srca progovoriti o Bogu koji dolazi.
Došašće je darovano vrijeme koje trebamo iskoristiti na preispitivanje dosadašnjeg načina života i osluškivanje Glasa koji poziva na pokoru, sabranost i bdijenje kojima pripravljamo put ponovnom Kristovu dolasku.
Naš vjernički puk je u tijek priprave za Božić utkao tradiciju Materica i Očića koji padaju na treću i četvrtu nedjelju došašća Gospodinova.
Na Materice cure su darovale momke. Ako bi momak te večeri došao kod cure na silo darovan je pletenim čarapama, vezenim terlucima, ručnikom, rupčićem i ako je pušač demetom dobra duhana u listu. Ako je veza između cure i momka „ozbiljna“ i sluti se ženidba, onda bi se u „cinu“ uključila i buduća punica, od koje bi momak dobio suhog mesa. Ponekad su majke tom prigodom počastile djecu slatkišima poput suhih smokava, rogača, kocke šećera ili oraha.
Na Očiće (četvrte nedjelje došašća) momci daruju cure. Uobičajeno su se darivala ogledalca, češljevi ili rupčići, a u cursku sobu ili u obiteljsku kuću (ovisno o čvrstoći veze između cure i momka) momak donosi bocu rakije, suhe smokve, rogač ili kakvo drugo voće kojim će se svi nazočni počastiti. Očevi bi također ponekim slatkišem počastili djecu.
Danas je ta pučka tradicija gotovo izbrisana iz narodne memorije, a sablažnjiva Noć vještica i Djed Božićnjak dobili su pravo građanstva.