Što je medij, odnosno, budući da sada tu riječ uglavnom izgovaramo u množini – što su mediji? Ako je medij prenositelj poruke, jesmo li već zaboravili da je medij čestitka, razglednica, pismo? Nisu li suvremenim elektroničkim pismima do nedavno prethodila klasična pisma?
(Otkriće medija bilo je dragocjeno. Gutenbergov izum tiskare mnogima je spasio glasnice.)
Izrada Božićnih čestitaka nekim je obiteljima tijekom cijelog Došašća bila prilika zajedništvu. U te unikatne uratke bila je utkana neizmjerna ljubav. Sati izrade bili su zapravo već sati zajedništva s onima koji će tek potom primiti toplu čestitku. No nisu li to bili i sati prenošenja iskustava, planiranja, dogovora tj. dragocjenog obiteljskog zajedništva?
Reći ćete tema je Mediji u suvremenoj obitelji, a klasična pisana čestitka nije iz doba suvremene obitelji.
Onda pređimo na temu aktualne slike u obitelji: osmoškolac na mrežnoj stranici, srednjoškolka mobitelom razmjenjuje poruke, majka čita novine, otac gleda TV-dnevnik, baka uz radio moli krunicu. Petero ih, svi doma u istom stanu, a miljama daleko – svatko u svom svijetu! Zajedništvo će neki od njih ostvariti za koji sat, povratkom prirodi, tj. ako zahrču, doduše svatko iz svog kutka. Nisu li spomenuti mediji napast zajedništvu?
No, sutra će se čuti, razmijeniti informacije o školi, ocjenama, obrocima, kupovini, dodatnim obvezama… Medij će ih povezati i to besplatno, velikodušnih li operatera!
Budući da dolazim iz medija, trebala bih o njima sve najbolje. Ali ja dolazim i iz obitelji – Božje institucije.
Uz to, koliko god svakodnevno bila preokupirana medijima, moja krv struji mojom obitelji i obitelj mi je neprocjenjivo važna.
Ali, budući da me dobri Otac nebeski tijekom cijeloga života prati svojom darežljivom ljubavlju – i ovo dvoje je pomirio u meni, spojio. Providio mi je da sam na Hrvatskom Radiju Herceg Bosne 6 godina uređivala emisiju Obitelj, a na Radiopostaji Mir Međugorje već 8 godina Oazu života, emisiju obiteljskih tema. Nadam se da to prožeto djelovanje ima dobrih plodova.
Dakle radim na radiju, koji je koliko-toliko human kao medij jer ne uzima potpunu pozornost slušatelja… Ali ni naša budućnost tj. naša djeca ne uzimaju baš previše radio. Nego, kao u bajci o Ivici i Marici – privukla ih je slatka kućica od čokolade, bombona… I već znate kako ide priča – da ne budu skuhani u loncu za ciljeve (utaživanja gladi) graditelja slatkog mamca, spasilo ih je čudo.
Ta je bajka danas stvarnost!
Ne da su mediji samo napast zajedništvu, nego su više nego slatke ponude od obiteljskih ljudi u nekim slučajevima već načinile individue čija se tijela još mimoilaze u zajedničkom kućanstvu uz sve manje komunikacije.
Već su registrirani ovisnici o medijima. Poznajem mladića koji se 5 godina, od svoje 11. liječi od ovisnosti o kompjutorskim igricama. No, u trenucima napada, koji su slični epileptičnim, brzo mu omoguće sjedanje za računalo i on se uskoro smiri igrajući igricu.
Koje su to igre!? I tko ih je, i s kojim ciljem izumio? Tko im je dao zeleno svjetlo u našim obiteljima?
Djeca su gladna novoga, neistraženoga, dinamike, informacije, živahnosti… Znamo li mi to? Kontroliramo li gdje utažuju glad? Družimo li se s njima? – Još postoje lopte, parkovi, tobogani!
Internet! Svako dobro i svako zlo u njegovoj ponudi!
Zla neću nabrajati, može ih se čuti, vidjeti, pročitati, naručiti…
Dobra: silna! Biblija na internetu, Časoslov za svaki dan…
Blagoslov i prokletstvo, sve na jednom mjestu! „Zar izvor na isti otvor toči slatko i gorko? Zar može, braćo moja, smokva roditi maslinama ili trs smokvama? Tako ni slan izvor ne može dati slatke vode“ stoji u poslanici sv. Jakova. On je govorio o obuzdavanju jezika. Mi danas moramo znati obuzdati svoja htjenja, navike, surfanja. Moramo odabrati. Znati ciljeve, imati granice, uzeti dobro, zlo ni primirisati… Ne popustiti napastima…
Rekoše – na internetu ništa o krizi očinstva!
A u jednom (pod navodnike) „zastarjelom“ mediju – knjizi savršen primjer očinstva, odgoja, ljubavi muškarca od krvi i mesa koji ljubi silno, neizmjerno, ali čisto! Radi se o svetom Josipu u romanu Tesar Božidara Prosenjaka. To nije bajka, to nije mit – Josip je živio. Isus je začet po Duhu Svetom – temelj naše vjere. Taj bi roman katolička država reklamirala bezbrojnim jumbo plakatima. Njemu je izvor opet jedna knjiga – Biblija. Jesam li staromodna ako predložim da se u obitelji okupimo (i) oko tog medija, te knjige – Biblije. Neka to bude medij (i) u suvremenoj obitelji, odvojimo vrijeme za takvo zajedništvo.
Ako je pitanje: mediji da ili ne – reći ću da, ali mediji nas ne smiju zarobiti nego nam služiti, pomoći nam, oplemeniti nas!
Od jednog fratra čuh: „Imamo čitav nebeski svod, a gledamo televiziju!“
39. Obiteljska ljetna škola u Zagrebu, Jordanovac
Uvodno izlaganje Višnje Spajić na Okruglom stolu o medijima 28. 8. 2010.
Komentar *