Suše su često pustošile Širokobriješkim krajem i Hercegovinom. Uništene ljetine nagnale su političke i državne strukture na akciju. Konkretni zahvati na gradnji vodonatapnog sustava počeli su još za Austro-Ugarske Monarhije.
Autarkijska poljoprivreda i agrarna prenapučenost teško su se nosile s proizvodnjom dostatnih količina poljoprivrednih proizvoda. Stoga je agrarno stanovništvo često bilo na rubu pothranjenosti i gladi.
O tadanjim ekonomskim i socijalnim prilikama i iščekivanjima seoskog puka pisale su novine „Narodna sloboda“ iz Mostara.
Kanalizacija polja Mokro Široki Brijeg. 20. III. 1929.
Još g. 1908. stvorena je odluka u selu Mokro, da se mokranjsko polje kanalizira. Sticajem tadanjih prilika, ta odluka nije posvema ostvarena, nego tek djelomično; izgragjen je kanal od vrela rijeke Lištice, preko Oklaja (Ruževa polja) i Trna, do korita periodične rijeke Ugrovače. Taj kanal dug je oko 3.500 m. a pomoću njega natapa se 1800 dunuma (180 ha) većinom zemlje oranice. Pošto narod mnogo trpi od suše, a u Mokrom imade mnogo dobre i plodne zemlje, to je sve jače i češće isticano pitanje produljenja onog starog kanala u mokranjsko polje, da se tako ostvari ona davnašnja odluka od 1908.g. Inicijativom, što samih seljana, što opet Hidrotehničkog odjeljka u Mostaru, napokon se je na tom počelo raditi. Projekt kanala izradili su gg. Vanja Jaroboj i Miljenko Boras. Novi kanal počimlje gdje je stari svršio i teče jednim krakom do blizu Ljuteša. Tu se dijeli na dva kraka. Jedan kraći teče preko Ljuteša , Sliškovića kuća na Ćužića kuće i tu se svršava, drugi dulji teče na Turčinoviće. Onaj prvi dug je 3.500 m. a drugi 9.200 m. Kad sve zbrojimo proizlazi, da će Mokro imati kanal u duljini od 16.200 m. a moći će natapati 5.800 dunuma (580 ha) zemlje. Prema projektu, treba utrošiti, za mokranjske prilike, ogromne sume novaca, da se kanal izgradi onako kako treba. Dosta je reći, da treba napraviti najmanje 7 sami akvadukta. Mokrani nijesu klonuli duhom. Uzdajuć se u narodnu volju, Božju i državnu pomoć, na kanalu su već počeli raditi. Sretno im bilo!
„Narodna sloboda“, Mostar, 30. ožujka 1929., god. XI., br.12.
Javnost ne zna zašto je gradnja kanala prema Mokrom zaustavljena 1929. godine.
Nije razlog ni ubojstvo Stjepana Radića, ni šestojanuarska diktatura.već zavist i zloba našeg malog čovika. Do 1929. godine kanal je bio izgrađen do Trna i izgrađen akvadukt na Ugrovači.Plan je bio nastaviti dalje prema Mokrome i Turčinovićima. Radove je stručno vodio Pero Ćeškić, učitelj iz Turčinovića, koji je graditeljsko umijeće naučio u zarobljeništvu u Rusiji, nakon 1. svjetskog rata.
Tadašnji trnski glavar se pobojao, da Trn neće imati dovoljno vode, kad kanal ode dalje.
Smislio je pakleni plan, pozvao, kao glavar Peru na večeru i…otrovao ga. Nesretni Pero je nakon 3 dana teških muka i bolova, umro. A ostadoše njegova sirota dica…i nedovršen kanal!
Nastavak gradnje zbio se tek 1954. godine, dakle 24 godine kasnije.
Ovo mi je ispričao pok. Drago Ćeškić, unuk pok. Pere. Ime glavara nije spominjao.
Zasto nije.dovrsen kanal kroz dobrkovsko gornje polje, kad je bio iskopan i dotjeran materijal?
Ako netko zna zamolio bi da napise.