Mostarski aga Fahrudin, dao je svome kmetu Petrini na zimovanje tele, kravu i vola. Petrina je aginu ponudu bespogovorno prihvatio i ajvan svojski uzdržavao. Dani su bivali sve studeniji, a siromašni kmet razmišljao kako će mu mnogobrojna obitelj bez mrsa prebroditi dugu zimu. Ubrzo je Petrina skovao akcijski plan. Prvo je zaklao agino tele. Veći je dio podigao sušiti na lisu , a s ostatkom su se ukućani častili. Ubrzo je zaklao i vola, da ima čime kupus začiniti. Na kraju je došao red i na kravu, koja je također završila na lisi. Od sve tri životinje Petrina je osušio kože u želji da ih odnese agi kao dokazni materijal za hudu sudbinu koja ga je zajedno s ajvanom zadesila. Kada je aga ugledao na kapiji nenadanog gosta upita ga: ‘Jel’ mi dobre vijesti nosiš, il’ te kakva nevolja goni. Nakon što je Petrina potegao dva-tri dima iz lule, zabrinuto će svome gospodaru: ‘ Moj aga, teško mi je reći, ‘al’ da znadeš, tele ti je iznenada krepalo.’ Šta mi je s kravom, gluvo bilo? Ona je krepala prije teleta. Jeli mi junčić crni kaurine još na životu? Pa on ti je najprije krepa. ‘A golema jazuka braćo, mora da je kakav urok posrijedi. Ne znam šta je bilo moj aga, ali me je ovo prestrašilo. Nego doša sam da ti se skužam i donio sam ove tri mišine da ti koliko-toliko ublažim štetu (muslimani su zazirali od kože uginule životinje).
Nosi, nosi, što dalje to od mene, vlašće jedno. Baci to što prije s ćuprije u Neretvu, da se i tebi kakvo zlo ne dogodi. A zijana, a zijana, kakvo je ovo zlo na časnog agu kidisalo.’ Dok se aga i dalje glasno snebivao nad zlim urocima, Petrina je kožu na brzinu smotao i krišom na obližnjoj pijaci unovčio.