Nadahnuće svetim

Slika na naslovnici ovog broja lista „Franjinim stopama“ prikazuje sv. Franju . U originalu je to ulje na platnu, dimenzija 45×38 cm, naslovljeno „Sveti Franjo s pticama“. Naslikao ga je širokobriješki umjetnik Zvonimir Perko.
Nemoguće bi bilo izbrojiti sve slike koje je Zvonimir Perko – Đona naslikao od svoje mladosti, otkako je počeo slikati. Nastajale su i odlazile. Istinski svojima smatra one na zidovima svog doma i kućne galerije, a takvih je više od dvije stotine. Njima se mogu pribrojiti i one koje rese obiteljske domove Đoninih susjeda jer ih on svakodnevno posjeti i pogleda. Stoga nije oduševljen kada njegove slike odlaze dalje iako ih je više od tisuću dobilo nove vlasnike. Puno ih je nastajalo po narudžbi, a takve su prije svih one koje je radio za crkve i sakralne objekte.
Nadahnut svetim i životima svetaca izradio je zaštitnike crkve na Kočerinu, svete Petra i Pavla i to u tehnici intarzije u kamenu. Na isti je način u Sovićima izradio Križni put i oltarsku sliku „Evo ti sina… Evo ti majke“ (Iv 19,26). U crkvi u Masnoj Luci iznad oltara napravio je također u kamenu , intarzijom, sliku koja prikazuje zaštitnika crkve sv. Iliju Proroka kako u kočiji odlazi u nebo. I na ulaznom portalu iste crkve napravio je u istoj tehnici lučni vitraj. Također u Parku prirode Blidinje , u crkvi na Barzonji, Perko je u kamenu uradio sliku Gospe Snježne, zaštitnice crkve. U istoj je crkvi oslikao vitraje s motivom 15 otajstava iz Isusova života, zapravo radosna, žalosna i slavna otajstva Gospine krunice. Crkvu u Đoninim Dobrkovićima resi oltarska slika, dimenzije 8×6 m, koja prikazuje zaštitnika crkve sv. Nikolu Tavelića u zanosnom propovijedanju. A na zidu pored oltara Perkino ulje na platnu prikazuje sv. Nikolu kako izgara u vatri.
Povijesno fra Didakovo odvođenje gladne djece iz Hercegovine u Slavoniju ovjekovječio je Zvonimir Perko uljem na platnu formata 175×145 cm. Ta se slika nalazi u blagovaonici Franjevačkog samostana na Širokom Brijegu. A portret fra Didaka Buntića, koji je napravio u gipsu nalazi se u širokobriješkoj Franjevačkoj galeriji.
Najzahtjevnije mu je, ali i najdraže raditi Križni put, reći će Perko i dodati kako mu je tu opet najdraže slikati prizore 5. postaje (Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ). Rado slika i prizor skidanja s križa, pietu (13. Postaja). Tako je uradio puno spomenutih motiva, najviše petih postaja i svaka je brzo našla svoj put. Naime, koliko ih on rado naslika toliko brzo bivaju prepoznate i odnesene. Slično je i sa slikama koje prikazuju Svetu Obitelj-nikada se ne zadrže dugo na njegovim zidovima iako je puno puta naslikao i taj biblijski motiv. Uradio je i puno slika Posljednje večere, uglavnom većih ili velikih formata, ali i one nekomu zapnu za oko.. Kada nastane tako dobra slika uvijek se nađe posjetitelj Đonina doma i galerije koji shvati kako je sve prolazno pa i doba stvaranja, a da slika ipak ostaje, nadživi naraštaje i kako je vrijedi uzeti, gledati, meditirati pred njom i ostaviti je u baštinu svojim nasljednicima. Uradio je i niz drugih slika, crteža i skica s motivima svetaca, svetoga ili nadahnutih svetim (kaleža, oltara, ambona, krstionica…). Puno, puno puta naslikao je i širokobriješku crkvu iako je ne voli slikati zbog ponavljanja motiva i ograničavanja umjetničke slobode. No, malo ih je na kojima se uspjela osušiti boja. Naime, čim nastane, slika širokobriješke crkve svojom originalnošću, izgledom i naravno povijesnim značenjem privuče pozornost (prvog) posjetitelja i biva izabrana od između svih ostalih. Jednako odlaze i panorame Širokog Brijega na kojima je crkva, gimnazija, kuk (kamena gromada ispod Brijega) ili koji drugi dragi i prepoznatljivi širokobriješki motiv.
Perko voli raditi likove po svom izboru jer kad radi po narudžbi slijedi želje naručitelja, te tako nastaju brojne slike „za svoju dušu“ po kojima je on postao prepoznatljiv, a vrijednima ih ocjenjuje i likovna kritika. No, ne drži ni do kakva publiciteta bilo u medijima bilo u javnosti pa izbjegava izložbe i slične javne nastupe. Ipak je izlagao u Mostaru, Sarajevu, Neumu i retrospektivno u Širokom Brijegu.
I na kraju nekoliko rečenica o jednostavnom, dragom i cijenjenom umjetniku: Zvonimir Perko rođen je u Dobrkovićima, župa Široki Brijeg, 26. srpnja 1953. Prva četiri razreda pučke škole pohađao je u rodnom selu, a četiri viša u Širokom Brijegu. Školu za primjenjene umjetnosti završio je u Sarajevu 1973. Godine. Prva tri razreda bio je na kiparskom odjelu, a u četvrtom je, stjecajem okolnosti, morao prijeći na slikarski odjel na kojemu je i diplomirao. Član je ULUBiH-a od 1983. godine.
U jednoj kritici njegovog stvarateljskog opusa fra Vendelin Karačić je pored ostalog zapisao: „Iz snažnog unutarnjeg naboja nastaju Perkine slike. One su iskren govor u svijetu-kozmosu kojemu je čovjek kruna u koju valja ugrađivati mnoge dragulje da bi zasjala sjajem koji joj je od iskona namjenjen“.
Franjinim stopama Godište V. – Broj 3(16)