Najstariji vjerodostojni dokument, u kome se spominju Dobrkovići, seže u 1742. godinu. Tada je popis stanovništva za župu Mostarsko Blato, proveo biskup fra Pavao Dragičević, bilježeći ime i prezime kućedomaćina i broj članova.
U tom popisu, obuhvaćena su samo tri domaćinstva i to: Andrija Cigić s 12 članova, Abram Golemac 8 i Grgo Pavković 7. Za posljednja dva domaćinstva nema podatka o broju članova.
Poznata je činjenica da su naši fratri, krećući iz Kreševa, put Hercegovine najprije došli u Dobrkoviće, na prostor Crnčevih kuća. Kao dokaz tomu su ljiljani i čempresi koje su prema predaji oni zasadili po svome dolasku.
Kasnije se otiskuju na Čerigaj, pa na Široki Brijeg, gdje su osnovali Hercegovačku Franjevačku Provinciju.
Samo nekoliko šturih podataka nije dovoljno za ozbiljnu raspravu na ovu temu. Tragove franjevačke prisutnosti na ovim prostorima uništili su na zločinački način „naši osloboditelji“ 1945. i 1947. godine, stavljajući na lomaču sve kulturno blago i arhivsku građu ovoga kraja.
Zbog toga se mnoge povijesne činjenice iz naše bliže i dalje prošlosti nikada neće moći saznati. Jedina naša nada, možda spava u Vatikanskim arhivima. Imamo li čovjeka za taj teški „rudarski“ posao? U nedostatku izvornih dokumenata nudimo Vam ono što se prenosi s koljena na koljeno, jedna usmena predaja.
Po tim kazivanjima ime Dobrkovići dolazi od riječi dobri ljudi „dobri kao ovi“. U srednjovjekovnom razdoblju, kako se dalje navodi, u svakodnevnom životu koristilo se „običajno pravo“. U današnjem smislu nisu postojali sudovi, koji bi rješavali sporove
imovinsko-pravne naravi, između pojedinih obitelji ili unutar same obitelji. Tom prigodom bi se formiralo „mirovno vijeće“, koje je imalo ulogu današnje sudske porote. Članovi toga (kako se dalje kaže u predaji) Vijeća bili bi uglavnom iz našeg sela. Članstvo u Vijeću bi osiguravao ugled, poštenje i pravičnost koju je uživao pojedinac u svojoj sredini. To je bilo razlogom nastanka epiteta „dobri kao ovi“. I tako nam nastadoše naši Dobrkovići. Objašnjenje je prejednostavno. Možemo li mu vjerovati?
glinski pogled -.-
That’s a slick answer to a chlanelging question
Gospoda sve odreda
Postoji jedan predio u Češkoj koji nosi toponim Dobrković. Moji preci su bili etnički njemci. U 14-tom vijeku su se doselili iz ovog slovenskog predjela u današnjoj Češkoj u Dubrovnik i uzeli prezime prema ovom toponimu. Iz Dubrovnika su se doselili u Budvu u 15-tom vijeku.
Možda ovo ima neke veze sa imenom sela Dobrkovići. Možda ne treba ići u Vatikan nego pogledati u dubrovačke arhive.
Često ime u srednjovjekovnoj Bosni i Humu je bilo Dobrko. Spominje se i u nekim spisima o bosanskim krstjanima. Prezime je vjerojatno nastalo od tog imena a naziv sela je nastao po stanovnicima tog prezimena koji su izumrli. Primjer sela Mamići u kojem mamića nema već 300 godina.
That’s a weohuthl-glt-out answer to a challenging question