Isusovim svečanim ulaskom u Jeruzalem, započinje Nedjelja muke Gospodnje. „Evo kralj ti tvoj dolazi, krotak, jašući na magarcu“ (Iz 62,11). Narod pun radosti pridružuje se Isusovoj povorci uz klicanje „ Hosana Sine Davidov.“ Mironosac je ušao u grad, koji nikoga ne želi ugroziti, već donijeti: mir, radost i ljubav. Vladari svih ‘fela,’ koji nisu željeli nikakve promjene, osjetiše ugrozu za svoju vlast. Oni ga se žele ‘riješiti’ – uhititi, osuditi i ubiti. Na žalost više ništa ne razumiju ni oni koje je liječio i ozdravljao. Na jednoj strani su oni koji prate i slave Isusa, a na drugoj, farizeji, pismoznanci i svećenici, riječju sile zla. Samo pet dana kasnije, ta ista masa, razjarena krivim optužbama, viče: „Raspni ga, raspni ga!“ Uslijedio je Veliki petak i cvijeće se pretvori u Trnje, u smrt. Tako je iz Isusovog križa i smrti, procvala predana Ljubav.
Svi oni, koje dotiče Muka Gospodnja, proživljavaju borbu blagoslova i prokletstva, borbu Svjetla i Tame.
U priči koja slijedi, doživjeti će te tu Spasenjsku borbu.
‘U ovoj priči kroz oči četvrtog kralja gledam na onoga koji umire za nas. Ali u tom promatranju patnje i križa prepoznajem svoje spasenje i spasenje moje braće i sestara.
Na slikovit način pokušavam dočarati taj trenutak u kojem se nalazi četvrti kralj i koristeći se prikazima i slikama iz filma ˝Pasija˝ odvodim čitatelja u tih par minuta toga posebnoga trenutka.
Svi smo u stalnom traganju za svojim putem, netko očito treba cijeli život biti mučenik i patiti iz dana u dan, da bi onda jednoga dana zaslužio Nebo ne poradi svojih grijeha već grijeha sviju nas. Dok netko drugi laganim i sporim korakom korača prema Nebu i sa sobom vodi mnoštvo drugih duša. I jedan i drugi su pravednici i jedan i drugi su djeca Božja.’
Priča o četvrtom svetom kralju
Sjedio sam u kutu kamenom popločane ulice i gledao mnoštvo kako prosvjeduje i kliče ispred mene.
Prebacio sam svoje krpe, bolje rečeno prnje, koje sam još imao sa sobom, preko glave da mi sunce ne bode oči i u svojoj tišini i tuzi nastavio živjeti još jedan dan.
Danas sam opet, kao i jučer i prije mjesec dana, i prije godinu i više godina, gladan. A nekad sam imao svoje carstvo. Bio sam kralj, kralj Perzije, kralj velebnih dvoraca i vrtova, sa svojom poslugom, vojskom i hranom.
I onda sam otišao daleko , u potragu za novim kraljem, Bogočovjekom. Sve sam prodao i kupio si tri najveća i najljepša bisera koje je Zemlja ikad vidjela.
(Starac se zakašljao i kad je pogledao u ruku, vidio je krv. Obrisao je znoj i nastavio gledati svjetinu ispred sebe.)
˝Krv.. opet je počelo. Ni smrt me neće zaobići, a da ne propatim.
O, Bože, jesam li ti nešto skrivio da me tako kažnjavaš ?˝, pomislio je.
(Suze su potekle niz starčevo lice. Od jada, boli i gladi skupio se u svojoj tuzi i nastavio plakati. Svjetina je odjednom počela jače klicati, neki su počeli prosvjedovati protiv ovoga što se događalo, a neke žene su pale na pod i počele plakati.)
Podigao sam pogled i vidio ispred sebe osobu kako vuče težak drveni križ. Iskreno prije bih rekao da se radilo o spodobi, jer tijelo tog čovjeka bilo poput oranice, uništeno udarcima, puno rana i posjekotina, brazda i oteklina, krvlju okupano i do iznemoglosti isprebijano.
Čovjek je pao na tlo, a preko njega težak križ.
Pomislio sam: ˝Bože oprosti grijehe ovom čovjeku, prenesi ih na mene. Ja ću svakako brzo umrijeti,a on neka živi, poštedi njegov mladi život.˝
Kako sam to rekao, suze su ponovno pošle niz moje obraze. Pogledavši prema čovjeku koji se lagano vračao na noge, dok je njegov križ pridržavao mladić, vidio sam kako me taj čovjek gleda, tako odlučnim i ozbiljnim pogledom, da sam htio skloniti pogled u svojoj slabosti. Ali nisam jer su me njegove oči tjerale da ga dalje gledam. Osoba me gledala ravno u oči i tada sam začuo jak i prodoran glas, ali ipak mio i drag kako mi govori:˝Četvrti kralju, kralju Perzije! Ipak si pronašao svoga Gospodina radi kojeg si pošao na put. Izgubio si sve da moje spasenje doživiš. Toliko me pratio da bi mi danas dao snage da preko tvoje ljubavi i vjere i tebi sličnih, pretrpim i izdržim sve ove muke. Tvoje spasenje i tvoji darovi neka budu darovi kojima će moja braća i sestre darivati ovaj svijet. Neka tvoj život bude slika mojoj braći i sestrama. Hvala ti, moj dobri kralju.˝
Čuvši te riječi gorke suze su potekle iz moga srca, cijelo moje tijelo je zadrhtalo uvidjevši da je ovo ispred mene moj Bog, moj Spasitelj.
Pomaknuo sam se brzo i kleknuo ispred puta, kojim se Gospodin, potpomognut mladićem, lagano kretao prema Golgotu. Čelo mi je doticalo tlo dok su mi suze vlažile zemlju, a moji jecaji postajali sve jači kako je Gospodin stupao. Kroz glavu mi je prošla misao: ˝Kako te nisam prepoznao, Gospodine?˝
Odjednom, kao da se tlo zatreslo poda mnom, kad je njegova noga stala nekoliko lakata od moje glave i s tim potresom čuo sam glas:˝ Prepoznao si me moj četvrti kralju, moj dobri kralju, onoga dana kad si sve ostavio radi mene. Kad si dijete ženi vratio, kad si dao svoje zadnje blago radi mene. Tada si me pronašao, a i ja tebe.˝
Riječi su me sasjekle kao mač, ali i pročistile moju dušu i postojanje. Ustao sam kao novom snagom ponesen i krenuo za Gospodinom. Krenuo sam za njegovim zadnjim koracima , krenuo sam za njim u svoje spasenje, u svoj novi život.
Kristijan Kraljević