Razgovor s povodom:  Fra Vendelin Karačić, urednik kalendara Franjevačkog muzeja i knjižnice Široki Brijeg

Za razgovor s pjesnikom, esejistom, likovnim kritičarem i kulturnim djelatnikom fra Vendelinom Karačićem uvijek je lako pronaći razlog i temu. Ovaj put povod razgovoru za naš portal novi je kalendar godine Gospodnje 2019. Koji već godinama izdaju Franjevački muzej i galerija Široki Brijeg, a fra Vendelin ga uređuje. Kalendar koji je neizostavan detalj gotovo svakoga širokobriješkoga kućanstva ma gdje Širokobriježani živjeli, otpočetka se, osim po ozbiljnosti i redovitom izlasku, nametnuo i visokom estetskom kvalitetom i prepoznatljivom razinom odabira umjetničkih slika kojima je ilustriran

Kalendar koji izdaju Franjevački muzej i galerija (a Vi ga uređujete) je, čini mi se najdugovječniji i najstariji kalendar te vrste u Herceg Bosni .
Možete li se, za čitatelje našega portala, prisjetiti njegovih početaka: Kako ste došli na tu ideju? Kako je ona uopće nastala?

  • Ideja o tiskanju kalendara s reprodukcijama umjetničkih djela bila je programskom sastavnicom pri osnivanju Franjevačke galerije ( odnedavno Franjevačkog muzeja i galerije Široki Brijeg)god. 1990.

Kakav je osjećaj biti urednikom kalendara koji, vjerujem, visi na zidu velike većine obiteljskih domova u Širokom Brijegu ili domova Širokobriježana diljem svijeta?

-Osjećaj je ugodan i popraćenje sviješću o korisnosti. U popisu svetkovina i svetaca tijekom godine unijeti inačice i pojedinosti koje su neki drugi priređivači prepustili zaboravu, nije neznačajna stvar ( Antun, Ante; Bogojavljanje / Vodokršće; narodna imena korizmenih nedjelja; Očići, Materice…).

Mislim da je prigoda prisjetiti se u spomenutom kontekstu i pok. Fra Joze Pejića koji je također imao velike zasluge u njegovu nastanku. Kako ste s pok. Fra Jozom Pejićem dijelili uloge u nastanku kalendara?

–Zamisao i pripremu kalendara fra Jozo je pripuštao drugima. Rijetko kad bi imao neku primjedbu na ponuđeno rješenje. Njegova je glavna briga bila osigurati novce za tiskanje i da kalendar postigne visoku nakladu, a to znači da se u godinama najveće tiraže nađe u nekoliko desetina tisuća domova, radionica i ureda.

Kako odabirete ilustracije za kalendar? Kojim se kriterijima vodite?

–Ilustracije odabiremo ravnajući se stručnim, a vrlo malo tržišnim kriterijima. Nastojimo najprije predstaviti fundus naše galerije. Rjeđe posežemo za umjetničkim blagom iz drugih samostana u Hercegovini. Dakako, pri tome uzimamo u obzir značajne obljetnice u Crkvi i narodu. U nekoliko navrata kalendar je imao monografski sadržaj nekog umjetnika.

Vjerujem da ste za ovogodišnji kalendar lako odabrali autora čijim ćete ga slikama ilustrirati s obzirom da je u tekućoj godini preminuo poznati širokobriješki umjetnik i slikar Dobrkovćanin Zvonimir Perko? On je prilično često slikao sakralne motive Je li odabir pojedinih slika za kalendar bio težak ili poticajan?

-Doista, na prijedlog mr. Kristine Ćavar, jedine zaposlene u Galeriji, i suradnika Josipa Mijića objeručke sam prihvatio prijedlog da se kalendar za god. 2019. posveti proljetos preminulom slikaru Zvonimiru Perki. Istina je da nismo imali širok uvid u Perkinu ostavštinu, ali u dijelu dostupnih slika nije bilo teško izabrati koje ćemo reproducirati jer su njegove slike odreda uistinu dobre.

 Kako Vi ocjenjujete napore oko izlaženja kalendara u tolikom kontinuitetu?

-Napor je isplativ. Kalendar,osim svoje praktične uloge, na dobar način predstavlja Široki Brijeg i zamah s obzirom na likovnu kulturu i umjetnost. Svojom kvalitetom on istiskuje toliko napadan kič koji je (bio) poražavajuće prisutan u sličnim tiskovinama, naročito u crkvenim krugovima.

Ima li nekih zanimljivih časaka vezanih za njegov nastanak kroz vrijeme koliko je s nama?

Da. Ima zanimljivih zgoda i nezgoda. Tako imamo i stalne naručitelje koji nisu katolici, a naš kalendar imaju u svom stanu i rado ga dijele svojim prijateljima. Mene se posebno dojmilo kad mi prije nekoliko godina čovjek reče da svako jutro, pijući kavu, gleda kalendar Franjevačke galerije, pročita na njemu svetopisamsku poruku, o njoj razmišlja i time okrijepi dušu prije nego pođe na posao.

Jeste li se umorili od njegova uređivanja i otkuda Vam tolika radna energija jer znamo da ste vrlo djelatni i u drugim oblastima, osobito spisateljskim? (Fra Vendelin je ove godine primljen u Društvo hrvatskih književnika, a nedavno je (28. 11.) predstavio svoje troknjižje, op.a).

-Otkako cjelokupnu pripremu kalendara radimo u našoj galeriji mnogi su poslovi pojednostavljeni i olakšani. Olakšanje je donio i napredak tiskarske tehnologije. Vrsni grafički dizajner dr. slikarstva, Josip Mijić i s njime mr. sakralne umjetnosti Kristina Ćavar uhodan je i pouzdan dvojac koji uspješno kreira i besprijekorno obavlja povjerene zadaće. Istina, otkako se fra Jozo preselio u bolji svijet, primoran sam voditi brigu o financiranju i plasiranju kalendara što me umara i stavlja u neprilike jer nisam sklon takvoj vrsti posla.

Uostalom, nisam se toliko umorio poslom koji volim, ali me umaraju kojekakve neizvjesnosti, posebice financijske, kao i neosjetljivost na ponuđene vrijednosti. Naime, sve je manje poduzeća i privatnika koji kupnjom kalendara žele promicati prokušane vrijednosti, te pomoći opstanku i radu Franjevačkoga muzeja i galerije, a ni župni uredi se u tom pogledu naročito ne iskazuju. Stoga ovom prilikom iskreno zahvaljujem svim ustanovama i pojedincima koji s nama suosjećaju i svjesno nam pomažu iz godine u godinu. A dobro bi bilo da nova vodstva u firmama imaju malo više osjetljivosti za sredinu u kojoj djeluju i napadno uzimaju/zarađuju, a malo uzvraćaju. Osim velikih 14-lisnih kalendara Galerija tiska i jednolisne kao i stolne (tzv. šator) kalendare koji mogu poslužiti kao božićno-novogodišnja čestitka, koja je ispisana na sedam jezika.

(Blanka Kraljević)

Ostavite komentar