Zbog velike udaljenosti postojećeg groblja, počelo se razmišljati o otvaranju novog, za potrebe stanovnika Gornjih Dobrkovića.. Ta je ideja realizirana 1912.godine. Prvi pogreb u novoograđenom groblju bio je Ane Grbešić kći Jakovljeve. Djevojka se iznenada razboljela i umrla nakon 2-3 dana borbe s bolešću u dobi od 17-20 godina. Nakon prvog ukopa, ljudi su razmišljali da mu se dade ime Divojačko groblje, iako se lokalitet prije njegove prenamjene zvao Sadine.
Predložena ideja nije zaživjela, pa se odomaćio naziv Novo groblje. Anini najbliži srodnici nisu uspjeli sačuvati u sjećanju mjesto gdje joj se nalazi ovozemaljsko počivalište. Prvi pokojnik koji je pokopan u lijesu na ovom groblju bio je učitelj Marko Grbešić 1914.godine. Nakon ovog sprovoda, pokapanje je i dalje nastavljeno na tradicionalni način tj. pokojnik se nosio do groblja na nosilima (nešto šire drvene ljestve koje su služile za nošenje pokojnika).
Tijelo je bilo prekriveno “pokrovom” odnosno bijelom plahtom od botane s kojom je i pokapano. Nosila su bila zajedničko vlasništvo i spremana su u grobljansku kapelicu do slijedećeg sprovoda.
Novootvoreno groblje bilo je obzidano suhozidom sve do 1963. godine, kada ga je zamijenio zid od betona. Godine 2004. groblje je dobilo novo kameno pročelje s kovanom ulaznom kapijom. Groblje danas spada u red uređenijih, s brojnim, značajno urednije posloženim grobnicama.