Otišao je naš dragi Đona

Shrvan teškom bolešću napustio nas je izuzetni slikar, umjetnik i čovjek Zvonimir Perko Đona 20. ožujka u 65.godini života.
Raskošnim umjetničkim darom dopro je do najdubljih kutaka ljudske duše. Bio je izvoran i neponovljiv njegujući osebujan umjetnički stil. Različitim materijalima i tehnikama oslikavao je krajolike, mrtvu prirodu, svetačke likove i prizore iz Kristova života. Česta mu je inspiracija lik majke s djetetom ili zaljubljeni par iz kojih se zrcali strast i ljudska toplina.
Đona je bio zaljubljen u svoje slike i brinuo o njima kao pastir o ovcama svojim. Originalna i neponovljiva Đonina djela krase mnoge crkve, javne ustanove i obiteljske domove diljem svijeta.
Misu zadušnicu i sprovodne obrede predvodio je fra Ivan Marić uz asistenciju fra Vendelina Karačića. U propovijedi se od Đone dirljivim riječima oprostio fra Ante Marić, dotičući se pokojnikovih ljudskih i umjetničkih vrlina.

Poštovana obitelji Perko! Dragi Zvonko!

Mi u ovom trenutku zasigurno nismo svjesni koliko nas veliki i dragi čovjek napušta i odlazi stazom svoje vječnosti. Ponikao ovdje u Perka u Dobrkovićima, uzduž je i poprijeko prohodao svoj zavičaj i bio stalno na stazi prema Širokom Brijegu. A uvijek se vraćao svojoj kući i tu ostvario svoj bogati i vrijedni život i djelo.
Nikada mi neće iz duše one godine osamdesetih i priprave Hodočašća mladeži. Đona je u samostanu s Anđelkom bio poput samostanskog inventara. Svakom su Hodočašću dali dušu svojim umjetničkim izričajem i stavili ga na razinu iskrenog i čestitog dostojanstva. U svojim je slikama Đona Široki Brijeg imao omiljenom temom i svojim je kistom izmjerio svaki kutak Brijega, Samostana, Crkve, Gimnazije, Hrasta. Zvonko je ostavio vrijednog umjetničko – sakralnog traga u mnogim našim crkvama i kapelama. Njegova je kamena intarzija sv. Petra i Pavla na Kočerinu na apsidnoj plohi, a suautor je sv. Franje na pročelju crkve. Njegov je sv. Ilija u crkvi sv. Ilije u Masnoj Luci, njegovi su sv. Ivan i BDM Marija na Kalvariji pod križem u crkvi sv. Petra i Pavla u Sovićima, medaljon Gospe Snježne u crkvi na Barzonji na Blidinju, njegove su predivne i impresivne križne postaje (kamena intarzija) u crkvi sv. Petra i Pavla u Sovićima.
Jedna od najranijih njegovih slika na platnu resi od 1974. blagovalište Franjevačkog samostana Uznesenja BDM na Širokom Brijegu. Svi su gvardijani i župnici počevši s fra Jozom Pejićem smatrali Zvonimira iznimno vrijednim članom širokobriješke samostanske i župne zajednice. On je u svojim Dobrkovićima u crkvi sv. Nikole Tavelića uradio oltarni mural (akrilik na zidu) koji je neizmjerne umjetničke vrijednosti. Iznimno je lijepo i snažno ispisivao tekstove slovima kojima je davao dušu.
Zvonko je ostao trajno na koljenima s pukom u crkvama koje je svojim umjetničkim djelima i umom podario.
Rano su Zvonko i njegova braća i sestre ostali bez svoga oca sa svojom majkom Ivom. Bili su baš dobra i sveta sirotinja. Sva su se djeca razišla iz njihove kuće, a Zvonko je ostao sa svojom majkom Ivom. Bili su divni i ostat će nezaboravni. Zvonko se posve posvetio slikanju i hrabro nosio sa svojim poteškoćama.
Zvonku sam posjetio u njegovoj teškoj bolesti. Na kavi smo bili skupa s njegovim bratom Ivanom i nevjestom, Ivanom Spajićem i Anđelkom. U po kave sam predložio da oni malo iziđu, da ja i Zvonko imamo nešto. Zvonko je dodao: Jeste čuli što je reka pra Ante.
Dragi Zvonko, hvala Ti za sve. Ti si bogatstvo za sve nas koji smo Te poznavali. Kako si god u svojim slikama sve svodio do bitnog, najbitnijeg, tako je bilo i u Tvome životu. Takva je bila i Tvoja dobra duša. Uvijek si bio svjestan svojih gena, svega onoga što te činilo Zvonkom Perkom. I u Sarajevu, i u Mostaru, i u Lištici i svugdje. Bio si naš Đona. Pomiren s dragim Bogom pošao si put svoje vječnosti, svom pokojnom ocu, majci, svima svojima. Mi ćemo skoro za tobom. Počivaj u miru Božjem
Iskrena sućut braći Ivanu i Kruni, sestrama Mariji i Mirjani i njihovim obiteljima i svoj rodbini i prijateljima. Pokoj vječni daruj mu Gospodine. Amen

(Ukop Zvonimira Perke, Dobrkovići, 21. 3. 2018.)