Devetnaesto stoljeće i ranije bilo je razdoblje slamnatih krovova na stajaćim (stambenim) kućama i gospodarskim objektima (pojatama, jagnjilima, kućarama i sl.).
Ja ću se ovdje osvrnuti na graditeljsko naslijeđe, samo na zaseok Perke (Perkinu Ćošu), što se približno može odnositi na cijelo selo pa i šire.
Stambena kuća obično je rađena tako, kao i ostali objekti, da je s tri strane ukopana radi termoizolacije, jedino je južna strana bila slobodna, gdje su ulazna vrata u kuću i eventualno otvor – pendžera s drvenim kapcima bez stakla. Ima slučajeva da su vrata bila sa istočne strane kao i pendžera koja je služila za dnevno svjetlo.
Ovdje će biti opisana kuća Perko Mate – Matića pošto nju najbolje poznajem, jer sam se u njoj rodio 1932.godine. Kuća je rađena u 19. stoljeću, a malo je dorađena početkom 20. stoljeća i još malo dotjerana poslije I. svjetskog rata 1930.godine.
Kuća je bila veličine cca 7,00 x 5,00 m, visine do greda oko 2,30 m, a do lise 2,50 m. S juga je imala ulazna vrata od tesane građe, a otvor za osvjetljenje (pendžera) imala je s istočne strane, koji se zatvarao s drvenim kapkom. Kuća je bila pregrađena drvenom pregradom (perdom) na dva dijela. Sjeverni dio (gornja kuća) služila je za stanovanje i spremanje hrane, koje se izvodilo na ognjištu (otvorenoj vatri), zatim za konzumaciju hrane.
Donja kuća – ulazni dio je bio manji gdje su stali sanduci sa robom i namirnice za ishranu većinom žitarice i nešto krumpira, a ostali krumpir se spremao u trapove koji su rađeni u bašči. Kukuruz se spremao na lisu gdje se i sušio u klipu, a kasnije se manjao (krunio) i spremao u drvene kašune (ambare) kao i suho meso. Šilj i ječam se spremao u košu u potkrovlju koji je bio od pletera jasenovog pruća i oblijepljen ilovačom s unutrašnje strane. Lisa je također izvedena od jasenovog pruća i to samo iznad gornje kuće, s tim što nije iznad sope radi bolje cirkulacije dima s ognjišta.
Zidovi kuće su kameni u krečnom malteru, drenirani sa nabačajem kamena radi drenaže koja je ujedno i hidroizolacija, tako da voda nikada nije curila kroz zidove unutar kuće. Jedan dio zida izveden je iznad zemlje u visini 0,50 m. kao i zabatni sjeverni zid u kome su izvedena vrata za ulaz u potkrovlje. Južni zid je izveden samo do visine greda, a zatim dio zida (somić) izveden od drvene konstrukcije i pošiven (pokriven) slamom.
S južne strane uz kuću je prislonjen ajat (nadstrešnica) s jednovodnim krovom za smještaj bačava (badanj) za kiseli kupus.
Stropna konstrukcija kuće je od hrastovih tesanih greda koje su nosile lisu. Jasenovo pruće je pleteno oko hrastovih letava koje su ležale na gredama, ali samo iznad gornje kuće. Donja kuća je bila bez lise, jedinio je koš za žito bio na njih naslonjen jednim dijelom.
Krov je bio dvovodni i od tesanih rogova (merteka) oslonjenih i prikovanih za vinčanice sa kovačkim čavlima, a u sljemenu spojeni na preklop i oslonjeni na sljemenjaču koja leži na kliještima (kako je prikazano na priloženoj skici).
Pod je bio od ilovače postavljen na kamenu podlogu i nabijen drvenim nabijačem u više navrata dok se nisu prestale pokazivati pukotine. Donja kuća imala je zemljani pod.
Ognjište (otvorena vatra) izvedeno je od posebne gline, a kasnije je izvođeno od obične pune opeke. Po cijeloj širini kuće uz sjeverni zid izvedeno je uzvišenje (sopa) u kome je u produžetku ognjišta smješten kut (udubljenje) za deponiranje luga (pepela). U sopi sa strane su izvedene dvije manje niše gdje se ostavljao duhan i papirići za pušenje (lula, ognjilo, kremen i trud), a kasnije i šibice za potpalu vatre. Na sopu su se odlagale stvari koje su najčešće zlužile za uporabu, a da ne smetaju po kući.
Tekst i skice Vinko Perko – Matić