Nedavni vukovarski prosvijed pobudio je mnoge pozitivne reakcije hrvatskog  puka u domovini i svijetu.  U potrazi za jasnim odgovorima   sankcioniranja ratnih zločina, vukovarski gradonačelnik Ivan Penava označio je hrvatske institucije kao glavnu smetnju  u istraživanju i procesuiranju počinitelja  tih zločina. Iznesena potresna svjedočanstva  žrtava velikosrpske agresije vapiju za pravdom a iz državnih institucija odjekuje zavjera šutnje.  Mučenja, silovanja i torture  ostaju nekažnjeni a počinitelji zaštićeni.
Trgične vukovarske priče senzibilizirale su mnoge ljude  spremne nesebično  pomoći žrtvama velikosrpske agresije. Pred vama je jedna od takovih nakana.

Marko Soldo                                      14. listopada 2018.

Medizinisches Versorgungszentrum Dr. Soldo & Soldo Partnerschaftsgesellschaft mbB

Maistraße 2
D-84034 Landshut, SR Njemačka

Gosp.
Ivan Penava
Gradonačelnik
HR-32000 Vukovar
gradonacelnik@vukovar.hr

Poštovani gospodine Penava!

  1. Prije svega želim Vam čestitati na organizaciji i provedbi jučerašnjeg skupa koji bih rado nazvao Skup protiv zavjere šutnje. Kako ste zborovanje najavili i za sljedeću godinu, to mislim da bi bilo vrlo korisno da odmah ustrojite, Vi ili posebno tijelo koje će trajno raditi protiv zavjere šutnje, jednu specijaliziranu i multimedijalnu stalnu prezentaciju odnosno internet stranicu (mogući naziv Sjećanjem protiv zavjere šutnje), gdje bi se svi hrvatski stradalnici i njihovi potomci mogli oglasiti, stavljati svoje zapise i slike, sjećanja i boljke, opisati tjelesna i duševna mučenja, ubojstva i gubitke za vrijeme razaranja i okupacije Vukovara, ali i drugih nekoć okupiranih područja Hrvatske. Tako bi ne samo svi preživjeli stradalnici dobili priliku iznijeti svoje boli, žrtve i proživljene traume, a prijatelji i rodbina poginulih objaviti i najnužnije informacije o svojim žrtvama velikosrpske agresije, nego bi se i svi mlađi ljudi mogli upoznavati sa stradinjima pojedinaca, branitelja, civila i razaranja za vrijeme srbočetničke agresije.
  2. Budući da trenutno nije za očekivati da bi sama Vlada podržala takvu internet-stranicu valjalo bi naći institucionalni format koji bi bio nezavisan i u stanju da svakodnevno ažurira tu stranicu. Najvažnije je da se izbjegne utjecaj potencijalnih „spavača“ koji će, bez sumnje, pokušati kompromitirati stranicu objavom lažnih podataka. U tom bi smislu bilo vrlo važno da u svakom većem mjestu nađete po jednog povjerenika koji bi prije objave provjeravao i uspoređivao sjećanja, slike, filmove i slično s već poznatim podatcima.
  3. U našem psiho-terapeutskom centru ovdje u Landshutu u Bavarskoj već godinama pomažemo stradalnicima Domovinskog rata i žrtvama agresije. Često su to ljudi koje svoje traume godinama nisu nikome pričali, našli su ovdje posao i radili, a onda odjednom zapali u duševne probleme, strahove i sl. I u terapijskom smislu posebno je važno da oni imaju kome ispričati svoja sjećanja i osjećanu bol, da ih netko sasluša a ne ignorira zavjerom šutnje kroz državne i sudske institucije. Utoliko je Vaš skup, što me posebno veseli, bio smjerodavan. U svakom slučaju bi bilo nužno ustrojiti, to znam iz profesionalnog iskustva, ne samo opću bolnicu za branitelje, nego i specijalizirani psiho-somatski terapijski centar za sve stradalnike, žrtve i (su)pogođene članove obitelji.
  4. Vi sami znate da će brojni mediji u interesu hinjene, odnosno izrežirane “pomirbe” ignorati ili kontrakarirati takva nastojanja. Već danas u dnevnim novinama više prostora dobiva Milorad Pupovac da govori o navodnim srpskim žrtvama u Vukovaru prije rata, isto tako kao štu su nekoć srbijanski mediji javljali da su branitelji Vukovara ubijali srpsku djecu. Pupovčev cilj, kao i cilj onoga Stanimrovića, taj je obavio “deratizaciju” Vukovara nakon “oslobođenja” grada kako su to okupatori nazivali, ali i nekih političkih krugova u Zagrebu, o ciljevima onih u Beogradu ne treba sumnjati, jest taj da se tragedija ne samo Vukovara nego i uzroke i posljedice rata 1991.-1995. posve zamrače, biva svi krivi, svi žrtve, sve prepustiti zaboravu. Umjesto toga trebalo bi stalno govoriti o 1941., o Jasenovcu ne o Vukovaru, o srpskim žrtvama, “ustašizaciji” Hrvatske i slično.
  5. Nalazimo se dakle u novoj, iznimno značajnoj ali i kriznoj fazi organiziranja sjećanja na stradalnike, žrtve braniteljske i civilne, urbicide i kulturocide, budući da sjećanja blijede, stariji umiru a mladi to nisu proživjeli. Mislim da bi u Memorijalnom centru u Vukovaru preko tu ili negdje drugdje uređivane internet-stranice, svima zainteresiranima, poglavito hrvatskim đacima koji posjećuju Vaš i naš grad heroj ali i svima nama u Hrvatskoj i u svijetu, trebalo omogućiti pretrage svih sjećanja sortiranih prema osobnim imenima, mjestima, vojnim i civilnim kategorijama, neprijateljskim postrojbama, njihovim zapovjednicima i pojedincima koji su bili odgovorni za zločine, itd.

U nadi da ćete ovu našu ideju uzeti u razmatranje, želeći osobno i zajedno s nekoliko kolega iz Njemačke pomoći gdje možemo, navlastito ako Vam treba pomoć u navedenom smislu,

Srdačno Vas pozdravljamo

Marko Soldo, Landshut  i  Zvonko Pandžić, Würzburg      

 

Ostavite komentar