14 tra. 2017
travanj 14, 2017

Pivnica

3 komentara

Po svemu sudeći Pivnica je ispratila mnoge burne povijesne događaje što su se stoljećima izmjenjivali  na ovim prostorima.  Od srednjevjekovne  bosanske i hercegovačke vlastele te  turskih krvavih pohoda i janjičara, preživjela je Pivnica s obespravljenim narodom Austro-Ugarsku i velikosrpsku okupaciju kao svjedok postojanosti i slobode njegovog duha.

Stoljećima je tugovala zbog barbarskih progona i odlazaka dobrkovćana u tuđe,  daleke krajeve,  strpljivo iščekujući njihove povratke.

„Dub je, kažu naši stari,  tu  od pamtivika. Pod njim je drža piće neki Ivan Purlićev (Cigić),  mora da je bilo za turskog vakta. Tu bi narod svraća po povratku s nediljne mise na Čerigaju, jer nije bilo druge crkve  nigdi u našoj žlibini. Pod Pivnicu bi radi odmora svraćali Kočerinjani, Ljubotićani, Crnolokvani i drugi kad bi gonili žito u mlinicu ili išli na Ćemer (Š.Brijeg) il′ Mostar.

Pješački i karavanski promet zaobilazio je Trn zbog čestih poplava, pa je  Pivnica u to vrime bila glavno odmorište za sve putnike od Mostara,  Posušja, Gruda. Imotskog…

Izgradnjom i puštanjem u promet ceste od Mostara priko Širokog Briga i Visoke Glavice za Posušje i Livno 1902.g. umanjena je  važnost Pivnice. Posljednjih desetljeća bilo je odmorište za putnike namjernike što su se vraćali s jutarnje ili pučke nedjeljne mise. Tu bi se odmaralo i do tridesetak ljudi u šali i razbribrigi, jedino bi se mlade žene kratko zadržale, jer su žurile kući radi male dice. Pod Pivnicom je sobito bilo svečano na Božić. Kad bi se vratili s Briga, uz pismu, časitli bi se suvim smokvama, rogačima, orašcima, kolačima i rakijom. Najposle su se pod njezin lad za litnji vrućina sklanjali čobani  s ajvnom,“  ispričala je Matija.

Tradiciju je prekinula gradnja seoske crkve 1980.g.

Naime, dub ili hrast medunac (Quercus pubescens) višestoljetno je drvo koje može doživjet starost i do 1000 godina.[1]

Stoljećima  je njezina divovska krošnja odmarala umorne putničke noge,  a danas je Pivnica napuštena i oronula starica. Više od pola stoljeća odolijeva  (poluparazitu) imeli, a napali su  ju mravi i drugi štetnici. Prije nekolko godina ukolnjen je dio osušenih grana, međutim sušenje i dalje napreduje.

Pivnica je impresivnih dimenzija. Stablo joj je bilo visoko 20-tak metara i stvaralo hladovinu od 150 do 200 m².  Opseg debla pri tlu iznosi  460 cm, a na metar visine opseg je 377 cm, a visina debla do račve  je 187 cm. Sjeverna račva opsega je 258, a južna 280 cm.

Da bi smo Pivnicu spasili od daljnjeg propadanja trebamo joj osigurati stručni tretman i  zaštitu države,  jer po svemu sudeći spada u prirodnu baštinu.

[1] Ivanković S. Bogut I. Florijančić T.- Krmiva 2005. – hrčak.srce.hr

3 Komentara za Pivnica
  1. Ej, kad sam ja u svoje vrime tudan prolazija i pod pivnicon odmara , nije bilo ni te drače niti tog zida.
    Kako je zid doša do Pivnice, ni mi je jasno.

  2. Za prvi kom……
    Vjerojatno VILE pomaknule zidove,ada jos vidis prema stranjiku plotova,
    Dobro rade!


[Na vrh]
Ostavite komentar