Poluprijatelji

Bio je ugledan i bogatiji  čovjek u selu. Svakodnevno je u polju obavljao poljoprivredne radove. Kad ga je snaga  počela napuštati, reče sinu. „Sine, sve što je bilo moje sad je tvoje i sa svim stečenim bogatstvom upravljaj kako  znaš.“ Sin je nakon preuzimanja obiteljskog imanja ubrzo priredio veliku gozbu na koju je pozvao sve svoje prijatelje. Raskošna i bučna gozba potrajala je duboko u noć. Kad je nesnosna buka u kasne noćne sate probudila ostarjelog oca, dozvao je sina da ga upita što se događa. „Oče, želim s prijateljima proslaviti preuzimanje upravljanja nad obiteljskim imanjem, i mislim da mi nemaš što zamjeriti.“
„Kako sine? Ja sam skoro čitav život upravljao obiteljskim gospodarstvom pa sam uspio steći samo jednog poluprijatelja, a ti čim si uzeo stvari u svoje ruke imaš ih čitavu gomilu.“ „Mora da ti stari nisi znao s ljudima uspostaviti pravi kontakt.“ „Sine moj, itekako sam ja znao, samo nisam imao s kime iskreno prijateljevati. Zato, sine nakon zabave, zakolji ovna, strpaj ga u vreću i kreni k svojim prijateljima po rješenje problema. U povjerenju im reci da u vreći umjesto ovna nosiš ubijenog čovjeka i da si u teškoj muci jer ne znaš što ćeš s njim. Ako svi tvoji prijatelji ne uspiju riješiiti problem, onda se obrati meni.“ Kad je sin nakon dugog putovanja stigao kući, starac ga priupita: „Što sine vele prijatelji za tvoje probleme?“ „Ni jedan od prijatelja nije želio za njih ni  čuti, a kamo li ih pokušati  riješiti“, odvrati baštinik. „Onda sine kreni kod mog poluprijatelja po savjet. Kad je sin izložio problem očevu poluprijatelju, uslijedio je odgovor: „Vidjet ćemo što se može po tom pitanju učinit. Vreću nosi kući, a ja ću uskoro za tobom doći.“  Nakon što se sin povratio kući za njim je ubrzo stigao i očev poluprijatelj da riješi neugodan problem. Predložio je da se u vrtu počupa tek iznikli luk, iskopa trap i zakopa mrtvac,  te ponovo posade luk, kao da se ništa nije dogodilo. Posao je ubrzo završen, a otac je poluprijatelju zahvalio na lojalnosti i iskazanom povjerenju.
Sutradan je otac poslao sina u grad da još jedanput iskuša poluprijateljevu odanost njegovoj obitelji: „Idi u mesnicu i čekaj, jer će poluprijatelj doći kupiti meso. Kad mesar stavi meso na vagu ti reci to je moje meso i odmah će između vas izbiti prepirka. Budi prema njemu nepopustljiv da bi ga što bolje iskušao.“ Nakon što su se srdačno pozdravili poluprijatelj naruči sebi meso. Čim ga mesar stavi na vagu sin će: „To je moje meso!“  „Kako će biti tvoje kad sam ga ja naručio“,  odgovori poluprijatelj. Ubrzo je izbila ozbiljna svađa, a kad su se strasti razbuktale sin mu je bez razmišljanja zalijepio vruću zaušnicu. Sav zgranut u nedoumici reče: „Počupat će se mali onaj luk za kućom.“
Kad je sin stigao kući vjerno je prenio ocu događaj iz mesnice.
Na to će otac supruzi: „Peci ženo kavu sad će žendari.“ Voda nije ni prokuhala, a  žendari su već bili na vratima. Kad su utvrdili ime kućevlasnika, optužili su čitavu obitelj za ubojstvo nevinog čovjeka. Otac se s čitavom obitelji grčevito branio od žandarskih optužbi za ubojstvo. „Kako niste ubili čovjeka, a što ste zakopali u vrtlu iza kuće“,  odrješito će žandar.
Kad su žandari radi uviđaja iskopali vreću u njoj su umjesto ljudskog leša našli ovna.
Tad će otac sinu: „Da si pravom prijatelju zalijepio šamarčinu, on te nikad nebi izdao, a pluprijatelj bi. Zato sine, pamet u glavu i  pazi koliko ćeš mi prijatelja dovoditi u kuću.“