U moderna vremena sloboda ispovijedanja vjere zajamčena je svakom pojedinom ljudskom biću – čovjeku raznim deklaracijama i poveljama – počev od Povelje Ujedinjenih naroda 1948., pa bilo do Ženevske deklaracije, Europske konvencije – do Ustava pojedine države. Ma tih papira napretek. U bilo kojoj zemlji da se putnik namjernik nađe papir mu daje svo pravo da živi dostojanstven život.
U davna vremena, kada tomu i nije bilo tako, vođen živom Riječju namjerio se sveti Nikola Tavelić pronijeti glas o Kristu, prvo u Bosni, a zatim i u Svetoj Zemlji – mjestu rođenja, života, muke, smrti i uskrsnuća Isusa Krista. Gdje i podnije mučeničku smrt 1391. godine. Van zidina Jeruzalema, poput i svoga Spasitelja na lomači dade život za Krista.
Izazov živjeti kršćanstvo – pa i do kobnog prolijevanja krvi bijaše misao vodilja duhovne pripreme, a i same svetkovine svetog Nikole Tavelića koju smo ove godine svečano proslavili u Dobrkovićima.
Svaki dan trodnevnice, kao i samu svetkovinu skupljali smo se u 16.30 sati kada smo molili krunicu svetom Nikoli i litanije njemu na čast. Bila je i prigoda za sakrament svete ispovijedi. Svake večeri Euharistijsko slavlje počeli smo u 17 sati moleći molitve svetom Nikoli. Prvu večer trodnevnice svetu misu predvodio je fra Augustin Čordaš, župni vikar na Širokom Brijegu. Pjevali su Gospini slavuji – dječji zbor s Briga pod vodstvom s. M. Veronike Kvesić. Nakon toga imali smo ugodno druženje na platou ispred crkve. Starijima je posebno ostala pri srcu ova večer kada se na misu i druženje skupilo preko stotinu djece koja su svojim djetinjim glasom slavili Boga i kasnije odjekivali njihovi razigrani uzvici.
Drugu večer trodnevnice predvodio je fra Dane Karačić, župni vikar na Širokom Brijegu. Na jednostavan, ali izniman način usjekao je u naše misli poziv na svetost od svetog Nikole Tavelića, preko fra Didaka Buntića do naših ubijenih fratara. Važnost i poznavanje franjevačke prisutnosti i povijesti ovih krajeva, jamči nam i dobru budućnost. Jer ćemo je graditi na zahvalnosti. U svečanom ozračju svete euharistije odjekivali su glasi Klape Dobrkovići i mješovitog zbora svetog Nikole.
Treće večeri – uočnice svetkovini svetu misu predvodio je fra Goran Azinović, župni vikar na Čitluku. Na zanimljiv način približio nam je put svetosti. Iznoseći primjer gradonačelnika Firence Giorgia Raimondoa La Pire (Giorgio La Pira) koji je proglašen 1980. Slugom Božjim – u tijeku je proces beatifikacije. Posebno je bila svečana i ova večer kada smo blagoslovili kip svetog Nikole Tavelića, koji smo dobili na poklon od fra Vladimira Ereša, fratra koji je nekoć bio na našoj župi i bio zadužen za filijalnu crkvu u Dobrkovićima. Nakon 37 godina od izgradnje crkve želja naših starih i mnogih danas se ostvarila. Blagoslivljajući kip dali smo prije svega zahvalu i slavu dragom Bogu nadajući se da će i preko ove još jedne dimenzije sveti Nikola ući u naša srca i misli i voditi nas putem Krista. Određeni nacionalni naboj koji je vladao sedamdesetih godina svakako je kulminirao u kanonizaciji svetog Nikole. Bilo je prijeko potrebno da bi i na taj način iskazali želju za slobodom življenja svoje vjere i slavljenja Boga. No postavlja se pitanje kada trebamo tu istu slobodu kao kršćani tražiti od kršćana, te se lako da izvući zaključak da sve ono što ne valja danas, što nalazimo krivim u vlastitom životu, obitelji, radnom mjestu, župi, gradu, pokrajini – krivi su kršćani – katolici. Misli su to sa svečane homilije same svetkovine koju izrekao sin ovog kraj i župe fra Ivan Penavić, trenutno župni vikar na Posušju. Ostaje mi jedino žao što nije bilo više ušiju da se srca užare i odvaže na promjenu. Svečanosti same svetkovine pridonio je i naš mješoviti zbor svetog Nikole. Iako nam vremenske prilike nišu išle u susret, nakon svete mise ostali smo u ugodnom druženju. Uzdajući se u moćni zagovor svetog Nikole svima zahvaljujem i čestitam svetkovinu našeg zaštitnika. Radujući se ponovnoj proslavi slijedeće godine u boljem stanju i većem broju želim vam svima mir i dobro!
Fra Ivan Marić, ml.
Sve pohvale fra Ivanu i svima koji su mu pomagali. Malo, ali složno selo.
Nek Bog blagoslovi vaš rad i trud.
Također sve pohvale fra Ivanu kao i ostalima koji su pomagali, a posebne pohvale pri izboru predvoditelja svete mise, bilo ih je lijepo slušati i upijati njihove riječi…HVALA VAM! Fra Ivane molim Vas još koju sliku samo ste jednu objavili..
HVALA fra Vladi Erešu na predivnom kipu i da nas posjeti prvom prilikom.
Dragi moji Dobrkovićani, moja prva duhovna ljubavi!
Prije 33 godine napustio sam to malo ali drago selo u sastavu župe Šiki Brijeg, gdje sam “pekao” prve godine svoga svećeničkog rada i života. Učio sam 4 godine prve pojmove o izgradnji crkve: kao građevine ali i one druge – duhovne. Iz te “škole” kasnije mi je puno toga dobro došlo. Iako sam mijenjao mjesta, župe i misije u srcu je ostala ljubav prema svima vama. Iako su mnogi otišli sa ovog svijeta iz Vašega sela, ima ih još dosta s kojima sam lijepo i radosno tada molio i radio.
U Vas sam došao kao mladi fratar i stekao simpatije svih, od kojih i danas živim, danas kada se starost primiče, a uspomene su još žive kao da je jučer bilo. Veliki arhiv, kojeg čuvam, iz Dobrkovića podsjeća me na to. Dao sam vam film o izgradnji crkve, a sam sam ga snimio, kojeg ste stavili na portal, i pratećih sadržaja (1981-1984), gdje se vidi tadašnja mladost, koja danas “nosi” život sela. Nekih osoba već odavno nema, koji su puno dali za selo… Vidan… itd… ali ostaju uspomene…žive i plemenite u meni.
Kad sam saznao da nemate kipa prvoga hrvatskog sveca i zaštitnika crkve sela odmah sam reagirao. Žao mi je da me nitko ni iz samostana ni iz sela nije obavijestio o blagoslovu i proslavi a zahvalu ni ne tražim, ali neka je sve sretno završilo, Bog vidi sve…
Neka sv. Nikola čuva najljepše i najbolje selo na svijetu i najsimpatičniju zajednicu u mome životu, kao i svu okolicu od svih jada ovoga svijeta..
Puno vam blagoslova Božjeg šaljem, a živim u nadi da ću još jednom moći raširiti svoja krila nad selom kojega sam neizmjerno volio i svega sebe dao.
U molitvi, vjeri i ljubavi vaš odani nekadašnji dobrkovski fratar fra Vlado Ereš
još jednom hvala fra Vladi. a, najveća hvala Bogu,
da je providio i da nam je u to vrime poslao fra Vladu. nismo mi toliko dobri, no Bog je dao da nas je zavolio. živili u miru i zdravlju od Boga!
Dragi fra Vlado,
Što se tiče prve ljubavi – prošli ste iznadprosječno. Obično taj pojam prati samo sjeta, bez radosnih kasnijih susreta, a Vi ste svojoj prvoj ljubavi uvijek dobrodošli!!! Tamo Vas svi vole 🙂
Ne opravdavam nikoga, ali kip, pravo iznenađenje, stigao je dan uoči trodnevnice. Malo selo i oni koji su te dane bili u nizu obveza zaborave da postoje brze komunikacije poziva i dogovora, te zrakoplovi za žurni dolazak… Oprostite.
No, nešto prelijepo, predobro: opet se potvrdilo – ljubav sve može! Sve! Ljubav može željeti kip sv. Nikole svojoj crkvi. Ljubav može to tražiti, trpjeti ignoriranje i zanemarivanje, ljubav zna tražiti putove do cilja i ljubav ostvaruje cilj ako je dovoljno snažna. Definitivno je takva bila u našeg Mile Grbešića Lepića! Želio, silno želio – i kip došao. Hvala fra Vladi Erešu i hvala Mili Lepiću. Dobrkovska crkva sada ima zaista lijep kip svoga zaštitnika, blagoslovljen je i već se štuje!
Sv. Nikola, moli za nas grešnike. Amen
I hvala ti što si nam došao 🙂
P.s.
Naša djeca ga vide i kao rijetko gdje znaju da postoje dva sveca istog imena. I uče, znaju ih smjestiti u njihove stvarnosti i zagovore.
znate li vi ministrant Marko psuje boga