Pucanje i bratsko nadmudrivanje

Danas imamo na raspolaganju toliko raznovrsne pirotehnike da ti pamet stane. Nekad je to bilo sasvim drukčije, pa su maštovitija djeca pronalazila načine  zabave i pucanja koja su ponekad izazivala opravdane strahove kod roditelja za njihovu sigurnost.
Osobito je dječja kreativnost i dovitljivost dolazila do izražaja božićnih dana, koji su na taj način postajali još uzbudljiviji i zanimljiviji. Kad se slavi, onda se i puca, bilo je nepisano pravilo. Ali, kako i iz čega. Neki su mladi, dosjećajući se uzeli komad žerave s ognjišta, stavili je na ravan i mokar kamen te udarili tokmakom i eksplozija bi odjeknula poput laguma. Nakon drugog svjetskog rata, bilo je jako puno zaostalih minsko-eksplozivnih sredstava, a osobito pješačkog streljiva od kojeg su se izrađivale pucaljke. Koje bi napunjene barutom pucale ko pištolji. Rudari su u jamskim kopovima koristili lampe garabitnjače (karbid), pa su djeca dosta lako dolazila do njega i pucanjem stvarala dodatni štimung. Nerijetko su korištene i mine za izražavanje dobrog raspoloženja. Evo jedne zgode.

Jozo Grbešić – Lepa, radio je na boksitu pa je  lakše mogao doći do eksploziva. Njegov brat Marko -Bura molio ga je za jednu minu, koju bi puknuo za Božić. Nakon određenog razmišljanja, Lepa je pristao na dogovor, ali pod uvjetom da mu brat Marko kad dođe vrijeme pomogne nositi đubar u Crljeni dolac. I bi tako.
Božić je davno proslavljen. Prošli su dani veselja, pucnjave i dugih noćnih „sila“ i život se ponovo vratio u svoju svakodnevnu kolotečinu. Već se na veliko kopa po pitomim njivama i proljeće se u zraku sluti.
„Brko!“ Zovnu Lepa Marka. „Znaš li ti što smo se nas dvojica jesenas dogovorili? Znam! Ajmo onda nosit đubar u Crljeni dolac.“
Brkin bi arar Lepa znatno bolje napunio od svog. Prilikom svakog zamećanja, Lepa bi glasno viknuo  Buuummmmm. Kad bi Marko s teškim ararom prelazio preko klanca, Lepa bi opet ponovio eksploziju. Marku je sve to dojadilo slušati, pa upita Lepu; „Šta ti je bleso  to Buuummmmm? To ti puca ona božićna mina, da ti je slađe nosit đubar, moj Brko. E neću ti ga ja više nosit, niti mi više tribaju tvoje mine.“ Baci arar s ramena i nestade. Tako je završilo Lepino i Burino bratsko nadmudrivanje.