Pušeljini preci, živjeli su u Ćoši. Zbog siromaštva nisu mogli plaćati agi hak (porez), pa ih je protjerao u Šarića Dubravu.
U Cigića zaseoku, skladno su živjeli Mate (Matota) Cigić (Juriljušić) i Matija zvana Mićanuša (Mićanova iz Graca). Imali su četvero djece; Andrija, Marija, Kata (Katuša) i Iva (Ivuša).
Andrija je kao mlad i naočit momak bio omiljen među curama. Hodajući po silu s kolegama zatekao se u Rasnu, gdje su ga jedne noći dočekali domaći momci i dobro isprebijali. Nedugo je iza toga nemilog događaja umro. Kćer Marija udala se za Petra Marića (Marijića) u Provo (nisu imali djece), a Ivuša je curovala do smrti.
Katuša se isticala ljepotom i uglađenim ponašanjem, kao rijetko koja seoska cura. Jedno je vrijeme radila, kod neke imućne mostarske obitelji kao sluškinja. Otuda potječe njena otmjenost u odnosu na ostale seoske cure.
Kao takova, izazivala je kod momaka izuzetnu znatiželju i pozornost. Tih je godina za seoske momke bila uvreda i poniženje ako im je koji momak iz drugoga sela odveo curu. Tu momačku čast, branilo se po svaku cijenu.
Od svih Katušinih udvarača, Pušelja je bio najozbiljnija mušterija. To je domaćim momcima bio trn u oku i plan je učas skovan, pa će Pušeljine ambicije uskoro pasti u vodu.
Ivan je u dogovoru sa Stipanom i Markom uglavio sve potankosti oko predstojeće akcije.
Marka i Stipana je zadužio za lukšiju (smjesa rasola od kiselog kupusa i luga) koju će donijeti u kovi do Katušinih ulaznih vrata. Kad je Pušelja stigao i zauzeo svoje mjesto pored ognjišta, Ivan je kao i obično sipao brojne komplimente na račun Katušina momka. “A, vidi momka, kako se uredio. Ne zna se što je na njemu lipše, jal džoka il košulja. Vidi toka, vidi čoje, a kako mu sve dobro stoji ko da je na njemu sve reslo.” Pušelja je sve to s ushićenjem slušao i sve se više šepurio i nadimao. “Drž ga Kate, vakog momka nećeš više srist, ovo majka više ne rađa.” Nahvalio je Ivan pristiglog kicoša.
U to škrinuše vrata, a iz mrklog mraka, ukaza se kova, koja je sa svim sadržajem završila na Pušeljinoj glavi. Svi se ukućani uskomešaše, nastade pomutnja i galama, a Ivan pun hinjenog suosjećanja, stade nabrajati: “Šta bi? Ko bi? Šta to uradiše od momka? A dobro ti ga posra, jadna mu majka.” Nabrajao je gotovo bez prestanka.
Pušelja je dobro razumio poruku. Pun nelagode, nestao je u mrklom mraku.
Život je išao dalje. Katuši se sviđao jedan Jozo, za koga se kasnije i udala. Bila je to krasna i naočita rakitska momčina. Došao je živjeti kod Katuše, jer je bila mirazača. Nisu imali potomstva. Nakon izvjesnog vremena Katušu priupita jedna njena jaranica; “Imate li Kate dice?” Katuša će na to: “Ta nije ji ni moja pokojna majka imala.”