Putničko pjevanje

Putničko pjevanje vrlo je starog postanka, a danas ga znaju pjevati samo najstariji koji nisu zaboravili tradiciju pradjedova.  U pjevanju su sudjelovala  uglavnom dvojica pjevača, a bilo je zgoda  kada bi se ovo pjevanje proširilo na čitavo društvo. Prvi pjevač svojim pjevanjem izaziva drugoga pjevača, a drugi mu na izazov također pjevanjem odgovara. Ajde kume daj da zapivamo. Fala kume na tvomu pivanju. Ili. Lipa dara dragom Bogu fala. Da pivamo da se veselkamo.Pjevač pri pjevanju stavlja prst u uho ili ruku prislanja uz lice čineći raznolike  grimase.
Putnički se pjevalo idući za natovarenim konjima u mlinicu ili u nekom drugom smjeru. Ovaj oblik starinskog pjevanja koristili su ponajviše muškarci koji bi pješke išli na silo ili dernek. Putnički se pjevalo  na obiteljskim veseljima i svatovima, u božićnom vremenu kad se pije rakija i nude kolači. Pjevanjem ništa nisu zaostajale udate žene, koje su se makar u ovom pogledu ravnopravno nosile s muškarcima. Ovo tradicionalno pjevanje izgleda vrlo jednostavno, ali postoje raznovrsna uljepšavanja koja ne dozvoljavaju lako kopiranje. U starinski način glazbenog izražavanja ljudi ovog kraja spada i podvriskivanje. Ova vrsta pjevanja se upražnjavala pri odlascima curi na silo. Podvriskivalo se u svečanim prigodama, osobito kada bi se od rujna vina zarumenilo lice
Predstavljamo vam dvojicu pjevača koji u svojoj trećoj životnoj dobi podsjećaju na davno prohujalo vrijeme. Riječ je o Boži Soldi – Jukušinu (1931.g.) i Radi Cigiću Zeliću (1931.g.).
Vama koji ste se davno otisnuli s pradjedovskih ognjišta sigurno će zatreperiti srce, a mladima koje su se  rodili u dalekom svijetu posvjedočiti kako su nekada njihovi preci pjevanjem izražavali trenutke veselja i radosti.